Istraživanje DNK bitna je komponenta bioloških i medicinskih studija koja se stalno mijenja. Znanstvenici koji se bave istraživanjem DNK pomažu pronaći lijekove za bolesti, razviti nove lijekove, pa čak i objasniti svojstva i podrijetlo samog života. Zahtjevi da postanete DNK znanstvenik ovise o vrsti posla koji se osoba nada obavljati. Većina vodećih istraživača na sveučilištima i privatnim laboratorijima ima doktorske titule iz genetike, dok mnogi zaposlenici u biotehnološkim i farmaceutskim tvrtkama imaju diplomu ili magisterij iz ove oblasti. Osim toga, praktična laboratorijska obuka nakon diplome važna je da biste postali DNK znanstvenik u bilo kojem okruženju.
Srednjoškolac koji je zainteresiran za istraživanje DNK može se pripremiti za fakultetske programe upisom na napredne kolegije biologije, kemije, matematike i fizike. Takva nastava pruža osnovni uvod u važne teme i tehnike znanstvenog istraživanja. Kada se proučavaju različita četverogodišnja sveučilišta, student bi se trebao usredotočiti na veličinu i ugled svojih znanstvenih odjela, posebno odjela za biologiju. Škole s jakim biološkim programima i sofisticiranim laboratorijima u kampusu mogu pružiti najbolje obrazovanje da postanete DNK znanstvenik.
Neke škole imaju diplomske programe iz specifičnih predmeta kao što su mikrobiologija, genetika ili biokemija, ali je dovoljan opći biološki program ako se ne nude uži stupnjevi. Kao preddiplomski, student ima priliku steći iskustvo iz prve ruke s istraživačkim dizajnom i tehnikama eksperimentiranja u laboratorijskim tečajevima. Nastava je također važna za učenje o strukturi i funkciji DNK, trenutnim trendovima u istraživanju te budućim ciljevima i izgledima.
Prilikom prijavljivanja na postdiplomske škole, korisno je uključiti izjave ili eseje o određenim istraživačkim interesima. Škole imaju tendenciju da preferiraju učenike koji imaju najjače ocjene, pisma preporuke profesora, rezultate prijemnih ispita i jasne istraživačke ciljeve. Pojedinac koji želi postati DNK znanstvenik u biotehnološkoj tvrtki mogao bi se odlučiti za dvogodišnji magistarski program, ali mogućnosti napredovanja mogu biti ograničene bez doktorata. Četverogodišnji doktorski program iz genetike najkorisniji je u pripremi znanstvenika za rad u akademskim krugovima, medicinskim laboratorijima i industriji.
Doktorand može očekivati da će provesti najmanje dvije godine prvenstveno angažiran na samostalnim ili suradničkim projektima. Pod vodstvom profesora, on ili ona ima priliku provesti značajna istraživanja i objaviti rezultate. Nakon stjecanja diplome, osoba može istražiti mogućnosti za početnike da postane DNK znanstvenik u privatnom laboratoriju ili tvrtki. Diplomirani student koji želi raditi na sveučilištu obično se mora upisati na jednogodišnju do trogodišnju postdoktorsku istraživačku stipendiju. Pod nadzorom etabliranih profesionalaca, novi znanstvenici izgrađuju vještine i ugled koji su im potrebni da bi uspjeli u tom polju.