Netko tko želi postati genetičar trebao bi istražiti industriju i njezine tri široke specijalnosti: populacijsku genetiku, molekularnu genetiku i medicinsku genetiku. Populacijski genetičari rade na praćenju obrazaca i anomalija u ljudskoj deoksiribonukleinskoj kiselini (DNK) kako bi utvrdili koji čimbenici utječu na razvoj određenih osobina. Molekularni genetičari rade na dekodiranju DNK kako bi točno odredili koji geni kontroliraju koja svojstva; uloga ovih znanstvenika je pružiti nove informacije koje drugi znanstvenici mogu koristiti za razvoj liječenja ili lijeka za različite bolesti. Ljudi iz medicinske genetike susreću se s pacijentima koji imaju genetske poremećaje i rade na pružanju liječenja.
Da biste postali genetičar, potrebne su godine obuke u tvrdim znanostima. Većina ljudi koji rade kao genetičari imaju diplomu iz biologije. Svatko tko razmišlja o tome da postane genetičar trebao bi pohađati tečajeve iz matematike, kemije, fizike i biologije na visokoj razini. Oni koji žele postati genetičari za rad s javnošću također bi trebali razmotriti tečajeve iz menadžmenta i komunikacija. Ovo dodiplomsko obrazovanje pripremit će buduće genetičke istraživače za upis u diplomski studij, gdje obuka za život kao genetičara uistinu počinje.
Doktorat iz filozofije (Ph.D.) nužan je gotovo svim genetičarima, bez obzira na njihovu specijalnost. Medicinski genetičari često imaju i medicinske diplome. Doktorski rad da biste postali genetičar obično zahtijeva obuku u biološkoj znanosti. Obuka u pravilu traje od sedam do 10 godina. Za to vrijeme ljudi koji se obučavaju za genetičare rade kao laboratorijski tehničari i istraživači asistenti zajedno s etabliranim istraživačima.
Nakon što je završena znatna obuka da postanete genetičar, počinje prijelaz u karijeru s punim radnim vremenom. Najčešći poslodavci za genetske inženjere su farmaceutske i medicinske istraživačke tvrtke te fakulteti i sveučilišta. U istraživačkim tvrtkama u privatnom sektoru, genetičari provode svoje vrijeme u laboratorijima radeći na pronalaženju informacija koje će dovesti do razvoja novih lijekova. Konkurencija za te poslove iu ovom području industrije često je žestoka, jer je na kocki znatna količina novca na temelju onoga što znanstvenici otkriju.
Akademski genetičari mogu se naći na dvostrukoj dužnosti kao učitelji i istraživači. Kao nastavnici, ovi znanstvenici će studente preddiplomskih studija podučavati u biološkim znanostima, dok se istraživanja na akademskim institucijama često sastoje od više teorijskog rada. Takozvana “osnovna” znanstvena istraživanja znači da znanstvenici istražuju i ispituju bez određenog cilja. Znanstvenici koji pokušavaju dekodirati ljudski genom spadaju u ovu kategoriju istraživanja. Akademski genetičari nemaju na umu cilj profita, što im omogućuje da se usredotoče na otkriće.