Psihoterapeut koristi niz tehnika kako bi ušao u duboku vezu s pacijentima, kako bi im pomogao u rješavanju problema koje mogu imati u životu. Psihoterapija ima kao primarni cilj ublažavanje pacijentove percipirane nelagode u životu, kako bi im se pomoglo da žive životom koji je osobno zadovoljniji. Psihoterapija nije objektivna disciplina, već se oslanja na psihoterapeutovu sposobnost da uspostavi vezu s pacijentom i razluči temeljne uzroke problema, te najbolji način da se pacijent provede kroz dolazak u sretnije stanje uma. Kao rezultat toga, oni koji žele postati psihoterapeuti obično su oni koji žele pomoći drugim ljudima povezujući se s njima na osobnoj razini.
Da biste postali psihoterapeut, potrebno je mnogo rada i obrazovanja, a potrebno je mnogo godina. Često ljudi koji misle da žele raditi kao psihoterapeut smatraju da je količina posla prevelika, pa se odlučuju na polje pomoći koje zahtijeva manje obrazovanja. Na primjer, neki se ljudi mogu odlučiti usredotočiti na socijalni rad ili postati neka vrsta savjetnika. Međutim, čak i u tim slučajevima potrebno je mnogo godina obrazovanja kako bi se osiguralo da će se praktičar dobro ponašati s ljudima.
Zahtjevi da se postane psihoterapeut razlikuju se od zemlje do zemlje i od države do države u Sjedinjenim Državama. Općenito, potrebna je barem magistarska diploma, općenito iz socijalnog rada, savjetovanja ili psihologije. U nekim državama, poput Kalifornije, doktorat je minimalna diploma koju treba steći da postane psihoterapeut. Dodatno, potrebno je snažno razumijevanje niza povezanih disciplina, pa bi oni koji žele raditi kao psihoterapeuti trebali pohađati nastavu iz neurologije, fiziologije i kemije, kako bi im dali temelj neophodan za razumijevanje fiziološke komponente psihoterapije.
Nakon stjecanja diplome, potencijalni psihoterapeut treba položiti Državni ispit za stručnu praksu iz psihologije. Ovaj ispit testira potencijalnog psihoterapeuta o razumijevanju metodologije istraživanja, psihološke procjene, izrade testova, razvojne i socijalne psihologije te psihoterapije. Iako bi nastavni predmeti položeni tijekom ispunjavanja diplome trebali adekvatno pokriti većinu ovih područja, postoje specijalizirane radionice koje pomažu osobama koje žele postati psihoterapeuti da se pripreme za test.
Zatim, budući psihoterapeut mora dobiti licencu za praksu u određenoj državi. Različite države imaju različite zahtjeve i različite postupke licenciranja. Mnogi zahtijevaju da osoba položi ispit za licenciranje, nakon čega postaje psihoterapeut i može vježbati. U drugim državama od osobe se može zahtijevati da provede minimalnu količinu vremena u boravku kod etabliranog psihoterapeuta, kako bi stekla razumijevanje ovog područja iz prve ruke, a nakon što njihov mentor odjavi svoje vrijeme s njima, može postati licenciran.
Nakon licenciranja, osoba postaje psihoterapeut i može ići u privatnu praksu ili se pridružiti većoj organizaciji. Mogućnosti za psihoterapeute su brojne, iako postoji mnogo različitih teorija psihoterapije, a nove psihoterapeute mogu smatrati da su njihove mogućnosti ograničene školom koju su odabrali. Općenito, većini ljudi treba od dvije do devet godina da postanu psihoterapeut, ovisno o tome koliko su obrazovanja već stekli prije nego što su počeli stjecati certifikat.