Kada je zakazano suđenje u građanskom ili kaznenom predmetu, obje strane moraju pripremiti predmet u skladu s tim. Dio priprema trebao bi uključivati pripremu svakog sudskog dokaznog predmeta za suđenje. Svaka jurisdikcija imat će sudska pravila koja točno određuju kako se sudski dokaz mora pripremiti i prezentirati sudu; međutim, postoje neka univerzalna pravila. Dokumenti i fotografije moraju biti umnoženi kako bi se kopija ponudila protivnoj strani. Osim toga, svaki sudski dokaz mora biti propisno označen kako bi sud mogao napraviti točan zapisnik.
Stranka koja želi uvesti sudski dokaz mora prvo postaviti temelje za njegovo uvođenje. Na primjer, on ili ona moraju objasniti što je dokazni predmet, kako je nastao i zašto je relevantan za predmet koji je u pitanju. Tada se mora dati dopuštenje suda da se dokazni predmet službeno uvede u spis u sudski zapisnik.
U većini suđenja, svaka strana će imati dokaze koje je potrebno prihvatiti na suđenju. Dokazi mogu biti dokumentarne, svjedočanske, opipljive ili pokazne prirode. Svjedočanstveni dokazi uključuju iskaze stranaka, svjedoka ili vještaka u predmetu. Opipljivi dokazi uključuju stvari kao što je oružje korišteno u počinjenju kaznenog djela. Dokumentarni dokazi uključuju stavke kao što su transkribirana izjava koju je dala stranka ili financijska evidencija. Demonstrativni dokazi mogu biti dijagram ili dijagram koji pomaže sucu ili poroti razumjeti argument koji je iznijela jedna od strana u predmetu.
Svi dokazi moraju biti ispravno prihvaćeni na suđenju. Lokalna pravila regulirat će kako se sudski dokazni predmet mora pripremiti i označiti za prijem. Kad je to moguće, kopiju dokaznog predmeta treba pripremiti za suprotne branitelje i dostaviti prije suđenja tijekom razdoblja otkrivanja. Opipljivi dokazi, kao što su odjeća, vatreno oružje ili otisak stopala, ne mogu se kopirati; međutim, svi testovi provedeni na dokazima moraju se podijeliti s suprotnim odvjetnikom prije suđenja.
Na glavnom pretresu svi dokazi moraju biti označeni prije nego što se od suda zatraži prihvatanje sudskog dokaznog predmeta. Često se jednoj strani dodjeljuju brojevi, dok se drugoj strani dodijeljuju slova. Na primjer, tužitelj ili osoba koja je podnijela tužbu može početi predstavljati svoje dokazne predmete s brojem jedan, tako da prvi sudski dokaz uvede “Dokaz tužitelja 1”. Optuženik, odnosno tuženik, može započeti svoj prvi dokazni predmet slovom A, čineći svoj prvi dokaz “Dokaz optuženika A”. Dodjeljujući brojeve i slova, pomaže sucu ili poroti da saznaju je li sudski dokaz uveo tužitelj ili tuženik.