Terapija ponašanja djeluje na nekoliko različitih načina koji služe za jačanje pozitivnog ponašanja i pokušaj smanjenja negativnog ponašanja. Jedan od načina na koji ova terapija djeluje je kroz društvene interakcije te pojačanje i kažnjavanje putem vanjskih izvora, kao što je terapeut. Terapija ponašanja također djeluje zbog bioloških razloga i postoje dokazi koji ukazuju na to da se kemijski neurološki procesi događaju kada se pojedincu daju nagrade.
U psihološkim terminima, bihevioralna terapija odnosi se na bilo koju vrstu terapije koja primjenjuje principe uvjetovanja u terapijskom sustavu kako bi pomogla osobi da promijeni svoje ponašanje. Terapija ponašanja obično uključuje primjenu potkrepljenja i kazne, kroz pozitivne i negativne metode, kako bi se pomoglo osobi da nauči različita ponašanja. To se može učiniti kako bi se pomoglo nekome da nauči novo ponašanje koje može biti korisnije za njega ili nju ili je društveno prihvatljivije ili da prestane s ponašanjima koja su destruktivna ili štetna.
Terapija ponašanja može djelovati kroz društvene modifikacije i vanjske izvore koji pomažu u primjeni potkrepljenja i kazne za ponašanje. To obično osigurava terapeut ili drugi psihološki stručnjak. Pozitivno potkrepljenje je davanje neke vrste nagrade kao rezultat dobrog ponašanja, dok negativno potkrepljenje oduzima nešto nepoželjno kao nagradu za dobro ponašanje. Nasuprot tome, pozitivna kazna je davanje nekome kazne koju on ili ona možda neće postići kao odgovor na neželjeno ponašanje, dok negativna kazna oduzima nešto što se nekome sviđa zbog lošeg ponašanja.
Iz jednostavnih razloga ova vrsta bihevioralne terapije često djeluje jer netko želi stvari i situacije koje su poželjne, a ne žele stvari ili situacije koje su neugodne. Ovo je glavni dio sustava kažnjavanja kao što su zatvor ili novčane kazne, te sustava nagrađivanja kao što je plaćanje za rad. Budući da mnoge od ovih nagrada i kazni imaju i društvene aspekte, kao što je prestiž nekoga tko zarađuje mnogo novca za svoj rad i stigme prema ljudima koji su bili u zatvoru, društvo često može pojačati terapiju ponašanja.
U biološkom smislu, smatra se da terapija ponašanja djeluje zbog toga kako ljudski mozak reagira na nagrade. Kada se dobro ponašanje pojača nagradom, mozak oslobađa dopamin i slične neurokemikalije u tijelo osobe, stvarajući osjećaj blagostanja i sreće. To stvara fiziološki odgovor koji osoba želi ponoviti, iako možda svjesno ne razumije zašto se taj osjećaj pojavio. Terapeut obično ulaže usklađene napore kako bi osigurao da se ovaj odgovor dogodi u blizini željenog ponašanja, čineći ponovljeno nagrađeno ponašanje vjerojatnijim na neurološkoj razini.