Efekt usporenog snimanja postiže se reproduciranjem snimljenog materijala sporijom brzinom od one koja je korištena za snimanje, čime se pomaču kadrovi i uzrokuje da se radnja čini sporijom, iako se zapravo dogodila u stvarnom vremenu. Postoji nekoliko načina da se postigne ovaj učinak i to je uobičajena tehnika snimanja filmova koja se može vidjeti svugdje, od sportskih prijenosa do umjetničkih filmova.
Jedan od načina da se stvori ovaj izgled je prenagib kamere koja se koristi za snimanje, što znači da kamera snima brže nego inače. Kada se rezultirajući film projicira projektorom s uobičajenom brzinom, prenaglašeni film će se vidjeti u usporenoj snimci. Također je moguće interpolirati kadrove u film koji je već proizveden kako bi se usporila radnja, stvarajući usporenu snimku. Ova tehnika je korisna jer se može koristiti u postprodukciji, nakon što je film već snimljen i netko odluči da želi vidjeti sporiju verziju.
U filmovima i televizijskim emisijama obično se donosi svjesna odluka da se koristi usporena snimka prije vremena, a kamera će biti prenagnuta u odgovarajuće vrijeme. U situacijama poput sportskih emisija, usporena verzija obično se postiže interpolacijom kadrova u film snimljen normalnom brzinom. Ova vrsta usporenog snimanja često se koristi za isticanje trenutka od interesa ili za reproduciranje brze akcije brzinom koju ljudi mogu vidjeti. U nekim sportskim igrama, jedna kamera se može stalno pretjerati kako bi bila dostupna usporena trenutna reprodukcija.
Interpolacija okvira može biti nezgodna. Moderni filmaši imaju prednost računalnih programa koji se mogu koristiti za preoblikovanje dvaju okolnih okvira kako bi se stvorio novi okvir koji će se besprijekorno spojiti kada se film reproducira. Povijesno gledano, interpolirani okviri su ponekad bili napravljeni kopiranjem jednog od susjednih okvira, što je moglo stvoriti isprekidani ili čudan izgled koji je često privlačio pozornost kritičara. Ponekad su se umetali i prazni okviri, što je moglo uzrokovati da film zaleprša na prilično ometajući način kada se gleda.
Tehniku je razvio August Musger, austrijski filmaš koji je nažalost zapamćen po malo čemu drugom osim po doprinosu umjetnosti snimanja. Musger je radio u eri kada su brzine snimanja i reprodukcije bile drugačije nego danas, i mogao bi se zaprepastiti kad vidi nevjerojatno uglađen i ujednačen izgled modernog usporenog snimanja.