Danas se to čini nedokučivim, ali ako imate kuću u viktorijanskoj Engleskoj i želite unijeti sunčevu svjetlost i svjež zrak u svoj svakodnevni život, morali biste skupo platiti za tu privilegiju. Mrski “porez na prozore” uveo je parlament 1696. godine u Engleskoj i Walesu i osiguravao je prihod britanskoj vladi 156 godina. Bio je to porez na imovinu prema broju prozora na kući ili drugoj stambenoj zgradi. U engleskim gradovima siromašne obitelji često su živjele u prepunim stambenim zgradama. Opterećenje poreza na prozore palo je na njihove stanodavce, koji su odgovorili zatvaranjem prozora ciglama i drvetom, blokirajući svjež zrak i prirodnu svjetlost.
Charles Dickens se u svojim pismima i javnim govorima bunio protiv poreza na prozore, sve dok zakon nije konačno ukinut 1851.
Pero je jače od mača:
Godine 1824., kada je Charles Dickens imao 12 godina, njegov otac je bio u zatvoru jer nije mogao platiti svoje dugove. Mladi Charles bio je prisiljen raditi po 10 sati u tvornici, lijepeći etikete na boce kreme za cipele.
Kako si nije mogao priuštiti sveučilišno obrazovanje, Dickens je sam brusio svoje spisateljske vještine. Kasnije je postao novinar i izvještavao o Saboru.
Danas se Dickens pamti kao uspješan romanopisac, s klasičnim pričama kao što su Velika očekivanja, Pickwick Papers i Oliver Twist.