Industrijski kemičari odigrali su ključnu ulogu u Prvom svjetskom ratu. Usred metaka i bombi, kemičari su razvili oružje koje je ubijalo na lakši način, užasnu smrt koja je širila strah u svaki rov i lisičju rupu. Primjena iperita, navodno korištenog još 1917. u Belgiji, izazvala je užasne plikove i nekontrolirani svrbež, stvarajući živi pakao za pogođene sve dok smrt nije donijela olakšanje tjednima kasnije. Međutim, neobičnom sudbinom, istraživanje o učincima ovog smrtonosnog plina na kraju je dovelo do razvoja kemoterapije, koja se danas koristi u borbi protiv raka. Tijekom Drugog svjetskog rata, američka vojska proučavala je brojne kemikalije povezane s iperitom, uključujući spoj nazvan dušični senf, za koji je utvrđeno da djeluje protiv raka limfnih čvorova zvanog limfom. Dušikov senf poslužio je kao model za učinkovitije agense (poznate kao alkilirajuća sredstva) koji bi mogli izbrisati brzorastuće stanice raka oštećujući njihovu DNK.
Borbeno polje u tijelu:
Otkriće dušikovog senfa ubrzo je uslijedilo upotrebom aminopterina, antifolata koji je doveo do remisije u djece s akutnom leukemijom. Aminopterin je blokirao kemijsku reakciju potrebnu za replikaciju DNK.
Aminopterin je bio prethodnik metotreksata, lijeka za liječenje raka koji se danas koristi. Od tada su razvijeni drugi lijekovi koji blokiraju različite aspekte rasta i replikacije stanica.
Metastatski rak je prvi put izliječen 1956. godine kada je metotreksat korišten za liječenje rijetkog tumora zvanog koriokarcinom.