Biofeedback je metoda koja se ponekad koristi u liječenju poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD). Metoda uči um da kontrolira funkcije tijela kako bi pomogao korisniku da ostane usredotočen i smanji impulzivne radnje. Tijekom sesija biofeedbacka, klijentima se prikazuju odgovori mozga na monitoru dok prakticiraju ono što im je biofeedback terapeut rekao da rade. To im omogućuje da točno znaju kada se u mozgu javlja pozitivan odgovor kako bi mogli početi raditi na umnožavanju tog odgovora u svakodnevnom životu.
Impulzivno ponašanje i nemogućnost fokusiranja obilježja su ADHD-a. Nemogućnost da ostanete na zadatku i djelujete impulzivno može negativno utjecati na školu, posao i odnose. ADHD je obično doživotni poremećaj; stoga, učenje kako njime upravljati može napraviti značajnu razliku u sposobnosti za uspjeh. Biofeedback za ADHD koristi se umjesto lijekova kao što je Ritalin.
Postoje dvije osnovne vrste biofeedbacka. Biofeedback elektromiografijom (EMG) mjeri napetost mišića dok klijent prakticira tehnike opuštanja. Periferni biofeedback mjeri temperaturu kože na ruci dok klijent svojim umom radi na povećanju nje. Primjer ove vrste biofeedbacka je slušanje vrpce koja pokreće mentalne slike protoka krvi u rukama. Općenito, za savladavanje biofeedbacka za ADHD može biti potrebno do 40 sesija.
Biofeedback za ADHD obećava kao opciju liječenja. Biofeedback proces mijenja način na koji ADHD mozak radi. Cilj korištenja biofeedbacka za ADHD je da klijent funkcionira kao osoba koja nema ADHD.
Od dvije metode biofeedbacka, elektromiografija je popularnija u liječenju ADHD-a. Ovom metodom provodi se elektroencefalogram (EEG) koji preslikava pet vrsta moždanih valova, a to su beta, senzomotorni, alfa, theta i delta valovi. Beta valovi su najaktivniji i koriste se kada je osoba najpažljivija, dok su delta valovi najsporiji i javljaju se tijekom dubokog sna.
Zagovornici biofeedkbacka za ADHD vjeruju da moždani valovi osoba s ADHD-om pogreše kada su potrebni koncentracija i samokontrola. Osoba koja nije s ADHD-om ima povećanje beta valova dok čita, radi matematički problem ili radi bilo što drugo što zahtijeva mentalnu koncentraciju. Kada se netko s ADHD-om pokuša koncentrirati, beta valovi se ne povećavaju. Umjesto toga, povećavaju se theta valovi, koji su valovi najaktivniji tijekom sanjarenja.
Pretpostavka za korištenje biofeedbacka za ADHD je da klijent može ponovno trenirati svoj mozak kako bi povećao beta valove i smanjio theta valove kada je potrebna koncentracija. Kroz praksu vježbi koncentracije i sposobnost da vidi rezultate na monitoru, klijent uči svoj mozak kako reagirati kada je koncentracija potrebna. Biofeedback ne liječi ADHD; međutim, istraživanja pokazuju da u nekim slučajevima pruža učinkovit alat za poboljšanje društvenog ponašanja, kao i akademskog i profesionalnog uspjeha kroz povećanu sposobnost da se ostane na zadatku i provede projekte.