Kada koristite verapamil za Peyronie, obično ga liječnik daje izravno u penis. U većini zemalja širom svijeta ovo je neregistrirana upotreba verapamila. Gel pripravak verapamila za Peyronie je također dostupan u nekim zemljama, opet neregistriran kod većine regulatornih tijela. Ako se za ovo stanje koristi verapamil, to treba učiniti pod strogim nadzorom liječnika.
Peyronijeva bolest, unatoč svom nazivu, zapravo nije bolest, već kliničko stanje. Ne izaziva ga nikakav specifičan organizam, niti se prenosi s osobe na osobu. Može se pojaviti u muškaraca bilo koje dobi, ali obično se javlja samo u muškaraca starijih od 40 godina.
Stanje rezultira zakrivljenošću penisa, ili savijenim penisom, obično samo tijekom erekcije. Točan uzrok stanja još nije u potpunosti poznat iako se smatra da je moguće da je povezan s nedostatkom vitamina E, upotrebom beta-blokatora ili povišenom razinom serotonina. Drugi mogući uzroci mogu biti ozljeda ili trauma. Penis postaje savijen zbog stvaranja plaka unutar njega, koji se s vremenom može kalcificirati.
Simptomi Peyroniejeve bolesti mogu uključivati bol, osobito tijekom erekcije, zakrivljenost penisa, smanjenu erektilnu funkciju i često plak koji liječnik može osjetiti unutar penisa. Odabir liječenja donosi liječnik, koji će uzeti u obzir bolesnikovu anamnezu i težinu stanja. U nekim slučajevima se ne liječi i stanje se može riješiti samo od sebe.
Ne postoji niti jedan tretman koji je ustanovljen kao najbolji tretman za to stanje. Kada koristite verapamil za Peyroniejevu bolest, liječnik će ubrizgati lijek mnogo puta izravno u plak unutar penisa. Najprije će se ubrizgati anestetik kako bi se smanjila bol i nelagoda tijekom zahvata, a bitno je da se radi u sterilnim uvjetima, kako bi se spriječila infekcija.
Preparat verapamil gela, koji se lokalno primjenjuje na penis, dostupan je u nekim zemljama. Treba napomenuti da nije registriran za ovu uporabu u većini zemalja i da se ne smije koristiti bez liječničkog nadzora. Kada koristite verapamil za Peyronijevu bolest, u kojem god obliku, treba imati na umu da može biti kontraindiciran u bolesnika s nekim kliničkim stanjima, može komunicirati s drugim lijekovima i može imati neželjene nuspojave. O svemu tome treba razgovarati s liječnikom prije početka terapije.