Procjena kognitivnih funkcija ključna je za razumijevanje i liječenje raznih fizičkih i psihičkih bolesti. Općenito, pisani ili usmeno primijenjeni testovi koriste se za mjerenje različitih aspekata moždane funkcije pojedinca. Ovi ispiti mogu biti opći testovi inteligencije ili mjere posebno dizajnirane za testiranje kognitivnih funkcija kao što je skala razine kognitivnog funkcioniranja. Tijekom kognitivnih mjerenja uzimaju se u obzir čimbenici kao što su pamćenje, raspon pažnje i razina svijesti.
Promijenjeno stanje kognitivne funkcije – ili racionalno mišljenje i moždana funkcija – ključni je pokazatelj mentalne bolesti ili tjelesne ozljede mozga u mnogim regijama. U Sjedinjenim Državama, na primjer, brojni mentalni poremećaji navedeni su s kognitivnom disfunkcijom kao simptomom u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje ili DSM. Nadalje, razne fizičke ozljede poput traume mozga ili bolesti mozga poput demencije mogu narušiti um pojedinca. Poznavanje normalnog rada mozga i uma ključno je za otkrivanje potencijalnih abnormalnosti.
Skale za procjenu koje se nazivaju ispitivanje mentalnog statusa možda su najčešći tip funkcionalnog testa. Ovi se testovi obično sastoje od niza pitanja koja medicinski stručnjak postavlja pacijentu. Pitanja mogu mjeriti svjesnost, pamćenje, rješavanje problema ili druge aspekte mentalnog i kognitivnog zdravlja. Od pacijenta se također može tražiti da izvrši određene zadatke koji će procijeniti fine motoričke sposobnosti, analitičke sposobnosti ili druge slične značajke.
Ova se pitanja mogu grupirati u kategorije poput prethodno navedenih. Grupiranje može pomoći u određivanju jesu li problemi ograničeni na određena kognitivna područja ili ako disfunkcija utječe na cijeli spektar moždane aktivnosti i misli. Pacijenti se obično ocjenjuju na brojčanoj skali za svako pitanje. Svi odgovori se zatim kombiniraju kako bi se osigurao položaj pojedinca duž spektra od visoke do niske kognitivne funkcije. Skala razine kognitivnog funkcioniranja jedan je takav primjer testa.
Medicinski stručnjaci također mogu koristiti opće testove inteligencije kako bi stekli široko razumijevanje potencijalne kognitivne disfunkcije, budući da ti testovi mjere mnoge iste varijable kao i testovi dizajnirani posebno za opadanje kognicije. Korištenje ovih tipova testova zahtijevalo bi usporedbu rezultata na starom testu s rezultatima na novijem testu. Mogući drugi utjecaji na rezultate poput prirodnog kognitivnog opadanja povezanog sa starenjem trebaju se uzeti u obzir pri ocjenjivanju rezultata.
Kemijski testovi mogu pružiti daljnji uvid u kognitivno funkcioniranje. Vitamini, hormoni stresa i izlučevine štitnjače mogu utjecati na mentalnu svijest. Ispitivanje takvih tvari stoga može biti od koristi. Mnoge fizičke bolesti mogu utjecati na te kemijske razine.
Kada pojedinac pokaže znakove potencijalne kognitivne disfunkcije, obično se upućuje neurologu, psihijatru ili drugom specijalistu. Znakovi upozorenja uključuju sljedeće: gubitak pamćenja, smanjene analitičke sposobnosti ili sposobnosti rješavanja problema, radikalne promjene osobnosti, poteškoće u govoru i smanjenu svjesnost ili budnost. Nakon što se utvrdi oštećenje, sljedeći korak je otkrivanje izvora smetnji. Protokoli liječenja stoga mogu biti u rasponu od dodataka prehrani do bihevioralne terapije.