Nitko zapravo nije mogao namirisati površinu Mjeseca, jer su gostujući astronauti morali držati svoja lica unutar kaciga u svemirskom odijelu kako bi mogli disati. Mjesečeva površina prekrivena je finim prahom, koji se naziva i mjesečeva zemlja ili mjesečeva prašina, koji se lijepi za svemirska odijela, čizme i rukavice astronauta. Kad su se vratili u svoje brodove, astronauti su primijetili da mjesečeva prašina miriše na barut. Mnogi astronauti imaju iskustva u rukovanju vatrenim oružjem, pa je logično da bi mogli prepoznati miris lunarnog tla nalik na barut.
Više o mjesečnoj prašini:
Astronauti su opisali Mjesečevo tlo kao meko i abrazivno.
U znanstvenoj zajednici postoji značajna zabrinutost da bi mjesečeva prašina mogla imati štetne učinke na zdravlje astronauta, kao i na strojeve svemirskih brodova.
Unatoč sličnosti u mirisu, barut i mjesečeva prašina nemaju isti kemijski sastav. Znanstvenici ne razumiju zašto te tvari toliko sliče, iako neki sugeriraju da mjesečeva prašina poprima miris baruta tek nakon što se unese u relativno vlažnu atmosferu svemirskog broda.