Kao što svaki ambiciozni pisac može potvrditi, objavljivanje vašeg djela može biti zastrašujući izazov. Za svaki članak u časopisu, roman, kratku priču ili pjesmu objavljenu u današnjem svijetu, može postojati tisuće podnesaka koji nisu baš uspjeli. Točno određivanje onoga što urednik ili izdavač želi je umjetnička forma sama po sebi, a jedna od najboljih vještina je strpljenje. Ponekad je jednostavno pitanje da pravo djelo stigne do pravog urednika ili izdavača u pravo vrijeme.
Povijest je puna priča poznatih autora koji su godinama pokušavali objaviti svoje radove, da bi uvijek iznova bili odbijeni. Mnoga od najpoznatijih književnih djela današnjice 20. ili 30. urednik prihvatio je da zapravo pročita rukopis. Objavljivanje bilo čega u današnjem kompetitivnom spisateljskom polju treba se promatrati kao hvalevrijedno postignuće.
Jedan od načina za objavljivanje je natjecanje u pisanju, koje se često naziva pisanjem u zemljama izvan Sjedinjenih Država. Sponzori natječaja za pisanje mogu tražiti startninu ili određenu temu za prijavu, ali većina isporučuje ono što obećaju pobjednicima. Nagrada za sudjelovanje na natječaju za pisanje često uključuje objavljivanje u zbirci ili objavljivanje cijelog rukopisa u malom tisku. Startnine pomažu u podmirivanju troškova sponzora. Mnogim piscima koji rade na tržišnim nišama kao što je poezija lakše je postići uspjeh putem priručnika i natječaja za rukopise u punoj veličini, umjesto da se svojim radom obraćaju glavnim izdavačima.
Mnogi ljudi prvi put objavljuju svoje radove u lokalnim novinama, posebno u alternativnim tisku. Tabloidne novine koje služe mlađoj demografskoj skupini često traže pjesme, kratke priče, eseje ili mišljenja kako bi ispunile svoje stranice. Organizacijski bilteni također su dobra mjesta za pristup kratkim informativnim člancima ili odgovarajućim kreativnim tekstovima. Obično je puno lakše prvi put objaviti u manjim publikacijama kojima je potreban dobar sadržaj domaćih pisaca. Ispisivanje i primanje plaće mogu biti dva različita problema, ali barem će vaš rad biti u tisku, a svaki će isječak u konačnici pomoći piscu koji želi steći prijeko potreban kredibilitet.
Drugi način za objavljivanje je dobivanje popisa periodičnih publikacija i njihovih izdavačkih potreba. Javna knjižnica ili lokalna knjižara trebala bi imati nekoliko referentnih knjiga za pisce koji žele biti objavljeni na regionalnim ili nacionalnim tržištima. Te se knjige često promiču kao “Tržišta pisaca” ili “Tržišta pjesnika” i obično su prilično opsežne, što znači debele. Ovi vodiči za pisce trebali bi pružiti kontakt informacije koje su piscu potrebne za slanje rukopisa. Osim toga, trebali bi postojati detalji o tome što je određenom časopisu potrebno i odgovarajući format za podneske. Da bi bio objavljen u časopisu ili časopisu koji je naveden u ovim knjigama, sve što pisac može učiniti je slijediti pravila i nadati se da će se njegova ili njezina djela izdvojiti od stotina ili tisuća drugih podnesaka koje su primili urednik(i). Proces može potrajati mjesecima, a broj publikacija ima stopu prihvaćanja od 2% ili manje.
Objavljivanje romana ili nefikcionalnog djela može biti još veći izazov za neafirmiranog pisca. Podnošenje malog tiska može se činiti kao dobra ideja, ali mnogi od tih izdavača već su predani nizu drugih projekata ili možda imaju ozbiljnih financijskih poteškoća. Za objavljivanje romana od strane velike izdavačke kuće kao što je Random House često je potrebna pomoć književnog agenta. Lociranje i impresioniranje etabliranog književnog agenta samo po sebi može biti doživotna potraga, ali malo je velikih izdavača ikada pročitalo neželjene rukopise neprovjerenih pisaca. Da bi se cijeli rukopis objavio i distribuirao, književni agent prvo mora prepoznati njegove zasluge i lobirati kod izdavačkih kuća u ime pisca.
Uvijek postoji još jedna opcija dostupna za pisce koji žele biti objavljeni, ali to može biti skupo i manje zadovoljavajuće u umjetničkom smislu od tradicionalnog izdavanja. Ambiciozni pisac može proći kroz usluge samoizdavačke tvrtke ili tvrtke za tisak. Trošak uređenja i formatiranja rukopisa obično padaju na samog pisca, a izdavačka kuća može zahtijevati minimalan broj primjeraka prije nego što naruči početno tiskanje. Ukupni troškovi vezani uz tiskarski tisak mogu učiniti trošak pojedine knjige previsokim, ali neki autori smatraju da mogu nadoknaditi velik dio svog ulaganja čitanjem i samopromocijom.