Osiguranje od plijesni nije zasebna vrsta osiguravajućeg proizvoda koji možete kupiti, ali neke tvrtke nude posebne “jahače plijesni” uz police osiguranja vlasnika kuće ili iznajmljivača. Ovi jahači, međutim, mogu biti skupi, ali mogu pružiti samo ograničenu korist kada se aktiviraju. Međutim, većina vlasnika kuća i iznajmljivača koji poduzmu razumne korake kako bi spriječili uvjete koji dovode do rasta plijesni i koji odmah poduzmu mjere kada se pojavi opasnost koja bi mogla uzrokovati rast plijesni, otkrit će da će njihova postojeća pravila pružiti određenu razinu koristi za rješavanje kalup.
Osiguranje od plijesni bila je vruća tema za vlasnike kuća, iznajmljivače i osiguravajuća društva u Sjedinjenim Državama još od 2001. godine, kada je par iz Teksasa dobio parnicu od 32 milijuna dolara za brojne optužbe povezane s neuspjehom njihove osiguravajuće kuće da pravilno riješi štetu od plijesni. Od tada, vlasnici kuća i iznajmljivači nastoje jamčiti pokriće plijesni, dok su osiguravajuća društva pokušavala minimizirati svoju odgovornost u slučajevima koji uključuju plijesan. Činjenica je, međutim, da će police osiguranja većine vlasnika kuća i iznajmljivača osigurati minimalno do umjereno pokriće plijesni, osmišljene prvenstveno da ih uklone i poprave svaku štetu koju je možda prouzročila. Drugim riječima, ako imate policu osiguranja vlasnika kuće ili iznajmljivača, vjerojatno je da u normalnim okolnostima imate neku razinu osiguranja od plijesni.
Plijesni su gljive koje prirodno postoje u svakom okruženju. Većina je dobroćudna; neke plijesni su doista korisne – penicilin se dobiva iz iste vrste plijesni koja napada kruh. Drugi, međutim, mogu biti štetni, oštetiti svoje domaćine i uzrokovati zdravstvene probleme ljudima koji dolaze u kontakt s njima. Plijesni najbolje rastu u područjima s relativno visokom toplinom i vlagom, kao što su iza zidova gdje vlaga ulazi kroz pukotine ili iz cijevi koje kapaju. Tužba u Teksasu uključivala je širenje štetne plijesni s relativno male površine u jednoj prostoriji do točke u kojoj je zapravo zauzela svaku od 22 sobe vile, negativno utječući na zdravlje para i čineći njihov dom neupotrebljivim za stanovanje.
Prije tužbe u Teksasu, većina potraživanja iz osiguranja proizašla iz plijesni bila je namirena za relativno male iznose – prosjek je bio ispod 5,000 dolara. Oni su prvenstveno pokrili troškove sanacije plijesni – to jest, uništavanje plijesni i čišćenje, te popravak svake štete koju je prouzročio. Međutim, od tada je trošak odšteta zbog plijesni dramatično porastao na više od 30,000 dolara, što je značajno povećalo troškove premije i tjeralo osiguravajuće tvrtke da pokušaju isključiti pokriće za plijesan iz polica koje izdaju.
Većina polica osiguranja ili navodi određene opasnosti koje će pokriti, automatski isključujući sve ostale, ili će pokriti “sve opasnosti” osim popisa posebnih izuzetaka. Kad god su navedena izuzeća, plijesan će se pojaviti uočljivo, a plijesan nikada neće biti uključena u popis pokrivenih opasnosti. Ipak, većina polica osiguranja pokriva štetu od vode, bilo zbog problema s vodovodom, lošeg vremena ili gašenja požara. Sprječavanje rasta plijesni ili uništavanje bilo koje plijesni koja je narasla zbog takvih incidenata bitan je element rješavanja štete od vode.
Postoji nekoliko stvari koje treba zapamtiti o podnošenju zahtjeva za osiguranje zbog plijesni, što bi vam trebalo pomoći da dobijete osiguranje od plijesni – ili utvrditi razinu koju već imate. Prvo, što brže djelujete kada dođe do oštećenja vodom, vjerojatnije je da ćete spriječiti pojavu plijesni. Ako se plijesan neko vrijeme razvija neprimjećeno, na primjer kada otkrijete da kaplje vodovodni spoj iza vaših zidova, također morate brzo krenuti kako biste ublažili štetu i potencijalne zdravstvene opasnosti, pazeći da sve što radite temeljito dokumentirate. Važno je da sami ne dijagnosticirate problem — ne okarakterizirajte tvrdnju kao tvrdnju o kalupu; jednostavno recite svom agentu za osiguranje o događaju koji je započeo problem, kao što je curenje vode.