Postoji mnogo metoda za dobivanje potpore za disertaciju, a s obzirom na duljinu ovih projekata i koliko su važni u tome hoće li student diplomirati, podrška je zasigurno potrebna. Vrste pomoći koju student može dobiti uvelike se razlikuju, a fakulteti neke vrste rutinski prihvaćaju kao korisne i etičke, dok druge spadaju u neetičku podršku ili podršku koja je jedva etička. Etičkiji oblici podrške uključuju korištenje knjiga ili vodiča za disertacije, pripadnost grupama drugih studenata koji rade na svojim disertacijama, korištenje fakultetskih savjetnika i dobivanje pomoći od centara za pisanje u kampusu. Podrška koja spada u sivu zonu etičnosti uključuje plaćanje profesionalnih urednika za pomoć pri izradi disertacije. Plaćanje nekog drugog da u potpunosti napiše disertaciju je definitivno neetično.
Postoje brojne knjige o pisanju teze ili disertacije, a one mogu ponuditi opću potporu disertaciji ili biti specifične za određena područja. Učenici bi možda željeli prvo pogledati ove knjige iz školskih knjižnica kako bi vidjeli koje se čine najkorisnijim. Mnogi od njih su izložili planove koji studenta vode od početka do kraja, a pokrivaju praktične savjete za istraživanje, organiziranje materijala, pisanje, uređivanje i moguće probleme poput usklađivanja sa stilskim vodičima. Mnogi studenti smatraju ovaj oblik podrške disertaciji vrlo korisnim.
Brojni fakulteti ili fakultetski odjeli imaju grupe za podršku disertaciji za studente koji su u fazi pisanja disertacije na studiju. Kada one nisu dostupne, postoje i mnoge online grupe za podršku koje bi mogle biti koristan način za dobivanje pomoći ili informacija.
Još jedan održiv oblik podrške disertaciji dolazi od fakultetskih savjetnika, i zato je tako važno pažljivo odabrati primarnog savjetnika. Izuzetno je korisno imati profesora koji je poznat po tome što ide dalje i koji bi mogao biti voljan čitati dijelove nedovršene disertacije. Fakultetski savjetnik vjerojatno je najbolji izvor savjeta o tome što će se prihvatiti. Iskorištavanje njegovih ili njezinih savjeta može značajno povećati šanse da se disertacija prihvati pri prvom podnošenju.
Mnogi kampusi također imaju centre za pisanje s programima koji nude podršku za disertaciju. Korištenje ovih centara za pisanje za rad na strukturi, gramatici i uređivanju može biti važno. Neki učenici ne žele to učiniti jer zaposlenici centra za pisanje mogu biti uglavnom drugi učenici, ali obično su učitelji pri ruci za kompliciranija pitanja.
Jedna vrsta podrške za disertaciju koja se ne prihvaća, a možda i nije prihvaćena, je plaćanje profesionalnog urednika. Umjesto toga, studenti bi trebali razmotriti korištenje kolega studenata i usluga uređivanja trgovanja. Definitivno je neetično plaćati nekome drugom da napiše disertaciju, a ako se stvar otkrije, student bi vjerojatno bio zamoljen da napusti školu ili bi doktorat mogao biti poništen. Postoje usluge koje nude pisanje disertacija, i iako bi moglo biti primamljivo dopustiti nekome drugome da radi posao, to je skupo i znači da je svaki zarađeni doktorat bezvrijedan.