Kako bi dokazao policijsku brutalnost, tužitelj prije svega mora razumjeti koja su ograničenja ili smjernice u pogledu uporabe sile u predmetnoj jurisdikciji. Da bi dobio spor, tužitelj mora uvjeriti suca ili porotu da je dotični policijski službenik prekoračio količinu sile koja je dopuštena u danim okolnostima. Dokazivanje policijske brutalnosti može biti iznimno teško jer su svjedoci incidenta često drugi policajci, što rezultira da se tužitelj suoči s plavim zidom šutnje. Sudac ili porota općenito gledaju na tri stvari kada utvrđuju je li policajac prekoračio svoje granice: je li se tužitelj opirao uhićenju i u kojoj mjeri; je tužitelj bio naoružan; i kojom silom je službenik zapravo upotrijebio da tužitelja prisili na poštivanje.
Definicija policijske brutalnosti ili prekomjerne sile može se uvelike razlikovati ovisno o nadležnostima. U nekim zemljama, upotreba sile, čak i smrtonosne, rijetko se dovodi u pitanje. Unutar Sjedinjenih Država ne postoji jedna jasna definicija što predstavlja pretjeranu upotrebu sile. Jedna moguća definicija se odnosi na to da li je policajac razumno vjerovao da je razina upotrijebljene sile neophodna za postizanje legitimne policijske svrhe. Korištenje sile vrlo je subjektivno pitanje koje uvelike ovisi o svakom detalju incidenta koji je doveo do potrebe za silom.
Tužbu protiv policijskog službenika zbog policijske brutalnosti općenito će interno istražiti sama agencija za provođenje zakona prije nego što tužitelj može pokrenuti stvarni sudski postupak. U mnogim jurisdikcijama to je preduvjet za podnošenje službene tužbe sudu. Odjel za unutarnje poslove će potom napraviti temeljitu istragu i podnijeti vlastito izvješće uz zaključak je li službenik upotrijebio prekomjernu silu ili ne. Zaključak da službenik nije počinio policijsku brutalnost ne sprječava tužitelja da vodi postupak pred sudom.
Kada se primijeni sila, policajac će nedvojbeno tvrditi da se subjekt opirao uhićenju. Svaki video ili svjedočanstvo koje govori suprotno pomoći će dokazati policijsku brutalnost. Ako je ispitanik bio naoružan, tada je policijski službenik gotovo uvijek opravdano upotrijebiti dodatnu silu, čak i ako subjekt zapravo ne koristi oružje. Količina sile koju koristi policijski službenik bit će najveći problem u ovom slučaju, a često i odlučujući čimbenik. Bolnička izvješća, rendgenske snimke, fotografije ozljeda i, naravno, iskazi svjedoka ili video zapisi mogu biti od neprocjenjive važnosti kada se dokaže da je količina sile koju je policajac stvarno koristio bila nepotrebna i predstavlja policijsku brutalnost.