Može biti izazovno izbjeći sindrom karpalnog tunela za ljude koji često tipkaju ili za one koji rade na poslovima koji zahtijevaju ponavljajuće pokrete prstiju, ruku i zapešća. Neki ljudi to mogu biti manje sposobni izbjeći jer određena stanja poput bolesti štitnjače, reumatoidnog artritisa i dijabetesa čine stanje vjerojatnijim. Ipak, svi napori trebali bi se usredotočiti na prevenciju, jer ozljede od ponavljanja pokreta mogu ozbiljno utjecati na vašu sposobnost da obavljate svoj posao. Pobrinite se da što manje opterećujete zapešća, pravilno nagnite tijelo i ruke, vježbajte neke osnovne vježbe za zapešća i redovito pravite pauze.
Prvi korak za izbjegavanje sindroma karpalnog tunela je osigurati da vaše radno okruženje najmanje opterećuje vaša zapešća. Važni su položaj vašeg tijela i položaj tipkovnice. Kada stavite ruke na tipkovnicu, vaše donje ruke, zapešća i šake trebaju se ispružiti pod kutom od 90° od nadlaktica. Ako su vam ruke niže ili više dok tipkate, veća je vjerojatnost da ćete razviti probleme s karpalnim tunelom.
Tijelo bi trebalo biti u ravnom, ali opuštenom položaju, a koljena bi također trebala biti savijena pod ugodnim kutom od 90° sa stopalima na podu. Ako vaša stolica nije podesiva, razmislite o osloncu za noge ako vam stopala ne dodiruju pod. Djelo koje morate upisati treba biti lako čitljivo i ne biste se trebali pogrbiti da biste pisali. Stalak na kojem možete odložiti papire koje morate kopirati može biti od pomoći.
Mnogi daktilografi postaju žrtve sindroma karpalnog tunela jer im zapešća počivaju ispod tipkovnice i moraju nagnuti ruke prema gore kako bi ispravno tipkali. Oslonac za zapešće ispod šaka može držati ruke u prikladnijem položaju za tipkanje. Nadalje, daktilografi koji rade na tipkama s velikim otporom mogu ozlijediti zapešća jer prejako udaraju po tipkama. Podešavanje napetosti tipkovnice olakšava tipkanje bez pritiska s tolikom snagom.
Čak i uz dobar položaj tijela, neki ljudi i dalje tipkaju pod neugodnim kutovima. To može jednostavno biti loša navika i može otežati izbjegavanje sindroma karpalnog tunela. Dobra korekcija lošeg položaja šake su steznici za zapešća ili rukavice koje ograničavaju kretanje zapešća gore-dolje i s jedne na drugu stranu. Omogućuju vašim prstima da obavljaju posao dok zapešća ostaju stabilna.
Daktilografi također mogu izvoditi vježbe za zglobove, u osnovi zagrijavajući zapešća prije početka rada. Dostupni su mnogi prijedlozi za vježbu, ali najjednostavniji od njih je samo istresanje ruku ili stiskanje šake na pet sekundi svakom rukom. Cilj je pronaći vježbe koje će biti jednostavne za izvođenje i koje će trajati kratko.
Jedna bitna stvar koju daktilografi često zanemaruju je prednost uzimanja pauza. Najbolje je kada ove pauze odmaraju i zapešća i oči, pa je dobra ideja otići od tipkovnice na nekoliko trenutaka. U idealnom slučaju, pauzu i istezanje treba napraviti barem jednom na sat. Vježbe zagrijavanja zapešća treba ponoviti prije nego što ponovno počnete tipkati. Može biti dobra ideja uključiti i nekoliko dionica tijela, jer dugo sjedenje može biti štetno za cijelo tijelo.
Mnoge tvrtke i pojedinci znaju cijenu gubitka dobrih daktilografa zbog sindroma karpalnog tunela i potiču česte stanke, pa čak i vježbe u cijeloj tvrtki jednom na sat kako bi njihovi radnici bili zdravi. Ako vaša tvrtka ne nudi takvu politiku, svejedno tražite ove stanke, budući da većina poslodavaca ne želi platiti vašu invalidninu ako razvijete sindrom karpalnog tunela. Ljudi koji su samozaposleni ili studenti trebali bi se pobrinuti da prave stanke po satu. Pokušajte postaviti mjerač vremena ako vam posao lako odvlači pažnju i izgubite pojam o vremenu.