Zaplena na plaću je oblik olakšice koja se nudi vjerovnicima koji žele naplatiti novac od onih koji su im dužni. Oni u dugovima koji žele izbjeći zaplenu na plaću mogu to učiniti izbjegavanjem tužbe, žalbom na zaplenu, otplatom iznosa presude ili proglašenjem bankrota. Ovisno o situaciji dužnika, neke od ovih opcija možda neće biti tako mudre kao druge.
Možda je najbolji način da se izbjegne kažnjavanje plaće izbjeći pravni postupak. Mnogi vjerovnici zapravo ne žele pokrenuti tužbu; krajnje je sredstvo kada dužnik zanemari činjenicu da duguje novac. Ljudi koji duguju novac nikada ne bi trebali izbjegavati ili ignorirati dug ili vjerovnika čak i ako nisu u mogućnosti platiti. Umjesto toga, kontaktiranje vjerovnika s objašnjenjem i spremnošću da se razradi plan obično djeluje puno bolje.
Podnošenje žalbe još je jedan način da se izbjegne kažnjavanje plaće. Iako zapravo neće poništiti nalog, dužnik se i dalje može žaliti na odluku uz zahtjev za izuzeće. Sudovi priznaju da ljudi i dalje imaju pravo zadovoljiti najosnovnije životne potrebe, kao što su hrana, stanovanje i zdravstvena skrb. Ako su dužnikove plaće tako teško nametnute da su ugrožene osnovne životne potrebe, podnošenje žalbe može pomoći da se to izbjegne.
Nakon izdavanja rješenja o zapljeni, dužnik može nazvati i dogovoriti plaćanje u cijelosti u roku od 10 dana od dana izdavanja naloga. Nakon što uplati iznos u cijelosti, dužnik je dužan dostaviti dokaz o uplati nadležnom uredu. Jednom kada se to dogodi, nalog postaje potpuno nevažeći. Ova metoda izbjegavanja zaplene plaće najbolje funkcionira za manje dugove.
Dužnik u ekstremnim financijskim poteškoćama može proglasiti bankrot kako bi izbjegao zaplenu na plaću. U SAD-u može podnijeti zahtjev za bankrot prema Poglavlju 7 ili Poglavlju 13. Nakon podnošenja zahtjeva za stečaj, vjerovnici su po zakonu dužni prestati s inherentnim traženjem duga, uključujući zaplenu plaće. Dok dužnik još uvijek mora vratiti dug, pritisak vjerovnika prestaje.
Netko tko proglasi bankrot iz poglavlja 7 izgubit će svu svoju vrijednu imovinu, koja će biti likvidirana i podijeljena vjerovnicima kako bi pomogli u podmirenju duga. Stečaj iz poglavlja 13 je dugotrajniji proces koji se odvija tijekom pet godina. Sve dugove dužnik će otplaćivati kroz mjesečni plan plaćanja. Na kraju, međutim, dužnik je u mogućnosti zadržati većinu svoje imovine.