Da biste koristili paralelizam u pisanju, trebali biste osigurati da je struktura rečenice ili rečenica takva da značenje ostane jasno i da ne činite stilske pogreške. To znači da biste trebali biti sigurni da ste ispravno postavili jedan subjekt za paralelnu strukturu ili da navedete nove objekte ili subjekte za svaku klauzulu u rečenici ako je potrebno. Također biste trebali biti sigurni da koristite odgovarajuće predmete i paralelne strukture koje ne postaju zbunjujuće, uspoređujući dvije stvari koje nemaju smisla. Ako koristite paralelizam u pisanju između više rečenica, trebali biste svaku od njih strukturirati na sličan način kako biste osigurali da čitatelji shvate paralelu.
Paralelizam u pisanju može se upotrijebiti na više različitih načina iz raznih razloga, iako ga obično možete koristiti kako biste učinili da rečenice teče glatko. Na primjer, možete napisati rečenicu poput “Čovjek je bio nizak, imao je loš ten, noge su mu bile prevelike i uvijek je nosio tamnu odjeću.” Međutim, ponavljanje subjekta u svakoj rečenici postaje pretjerano i neugodno za čitanje. Iako ponavljanje nije samo po sebi štetno, u nekim slučajevima može postati zamorno.
Kada koristite paralelizam u pisanju, ovu vrstu rečenice možete poboljšati tako da je prepišete na sljedeći način: “Mali muškarac ima loš ten, velika stopala i sklonost tamnoj odjeći.” Ispravan paralelizam omogućuje da svaka sljedeća rečenica funkcionira izvan glagola ili predikata korištenih u početnoj klauzuli. U ovom primjeru, riječ “ima” u prvoj klauzuli odnosi se na svaku koja je slijedi. Nepravilna struktura, koju biste trebali izbjegavati, bila bi izjava poput: “Čovjek je nizak, ima velika stopala i radije nosi tamnu odjeću.” Iako ovo nije gramatički pogrešno, potreba za glagolom u svakoj klauzuli koja slijedi inhibira učinkovitost paralele.
Ako koristite paralelizam u pisanju između dvije ili više klauzula, kako biste stvorili usporedbu ili vezu između dviju ideja, trebali biste ih strukturirati na način koji stvara jasnu paralelu. Dvije fraze poput “Pas je bio sretan” i “Oblaci su bili pahuljasti” mogu se smatrati paralelama, ali veza je prilično nejasna. Izraženija paralela između ovih ideja mogla bi se konstruirati kao: “Sreća je prirodni red pasa, kao što je pahuljast prirodni red oblaka.” To pokazuje mnogo izraženiju vrstu paralele kroz ponavljanje ključnih riječi, a iako takvo ponavljanje nije potrebno, može dovesti do povezivanja dvaju izraza i jačeg izdvajanja unutar teksta.
Međutim, trebali biste biti oprezni kada koristite paralelizam u pisanju na ovaj način, kako biste osigurali da veza ima smisla. Izjava poput: “Moja kuća, moja plaća i moja obitelj su velike” ima neke inherentne logičke probleme. Veličina kuće mjeri se prostornim kapacitetom, dok se plaća mjeri brojčanom količinom, a obitelj se mjeri brojem ljudi u njoj. Iako se ova vrsta rečenice može koristiti za ironiju ili komediju, za usporedbu različitih stvari uz naizgled identične pojmove, trebali biste izbjegavati nepotrebnu zbrku kada koristite paralelizam.