Postoje razne okolnosti koje bi naložile da netko napiše pismo o odricanju. Takvo pismo se obično koristi za oslobađanje jedne strane od određene vrste odgovornosti. Prilikom pisanja pisma o odricanju, važno je prvo priznati postojanje određenog rizika, a zatim se odreći bilo kakvog prava da se namjeravana strana smatra odgovornom za bilo kakvu štetu koja proizlazi iz tog konkretnog rizika. Međutim, čak i ako slijedite te upute, sud možda neće provesti odricanje od odgovornosti ako je pretrpljena šteta nastala zbog nemara te namjeravane strane ili bi provedba odricanja bila protivna javnom redu.
Prvi korak u pisanju učinkovitog pisma o odricanju je priznavanje rizika koji je izvor potencijalne štete. Priznanjem rizika se podrazumijeva da se odricanje od odgovornosti vrši svjesno, što je nužnost ovrhe. Na primjer, ako se pismo o odricanju piše za članstvo u teretani, u priznanju može stajati “Prihvaćam inherentni rizik od osobne ozljede koji proizlazi iz upotrebe opreme za vježbanje.”
Druga neophodna stavka u pismu o odricanju je izričito odricanje od svake odgovornosti za bilo kakvu štetu koja bi mogla nastati zbog priznatog rizika. Važno je ne samo eksplicitno navesti vrstu štete, već i identificirati stranu za koju se želite odreći odgovornosti. Nastavljajući prethodni primjer u vezi s članstvom u teretani, u odricanju se može navesti “Neškodljiv sam The Gym za bilo kakvu osobnu ozljedu koju bih mogao pretrpjeti korištenjem opreme za vježbanje The Gym.” Sve što je osim toga potrebno je potpis osobe koja se odriče prava da drugu stranu smatra odgovornom.
Premda pismo o odricanju može sadržavati sve gore navedeno i inače može biti potpuno valjano, ono se ne može provesti u svakoj situaciji. Na primjer, ako se član teretane koji je potpisao slično odricanje ozlijedi na komadu opreme koji je nemarno održavan, odricanje od odgovornosti možda neće vrijediti. Razlog tome je što nije uobičajena uporaba opreme rezultirala ozljedom člana. Umjesto toga, nesavjesno održavanje od strane establišmenta bio je izravan uzrok njegove ili njezine ozljede.
Nadalje, u nekim situacijama provedba takvog odricanja je protivna javnom poretku i stoga je ne provode sudovi. Jedan takav primjer je pacijent koji ulazi u operaciju odričući se prava na bilo kakvu potencijalnu tužbu za nesavjesno obavljanje posla protiv kirurga koja proizlazi iz operacije. Iako to može ovisiti o pravilima jurisdikcije, malo je vjerojatno da bi sud proveo takav sporazum jer bi time smanjio važnost revnosti u zdravstvenoj skrbi.