Razumijevanje ironije ključno je za uvažavanje književnosti i retorike. Postoji nekoliko načina da učitelj engleskog jezika svojim učenicima pokaže nijanse ironije. Da biste izradili plan lekcije o ironiji, trebali biste smisliti dobru definiciju ironije i raznih vrsta ironije, pronaći primjere svake vrste i kreirati aktivnost koja će uključiti učenike u satu.
Ovisno o tome koju razinu podučavate, definicija koju koristite za “ironiju” može varirati od vrlo jednostavne do vrlo složene. Za učenike nižih srednjih škola mogla bi biti dovoljna definicija poput “riječi koje izražavaju nešto drugačije od onoga što se čini da znače”. Za zrelije učenike vjerojatno će biti potrebna dublja definicija ironije i mogla bi uključivati objašnjenje razlike između doslovnog i namjeravanog značenja riječi. Rječnik književnih pojmova primjeren dobi može vam pružiti barem početno mjesto za vaš plan lekcije o ironiji.
Uglavnom biste se trebali pozabaviti situacijskom ironijom, gdje situacija ispada drugačije nego što je planirano; verbalna ironija, gdje postoji razlika između onoga što riječi zapravo znače i onoga što impliciraju; i dramatična ironija, gdje likovi u priči nemaju informacije koje publika zna. Naravno, da bi ove definicije bile od pomoći učenicima, vaš nastavni plan ironije trebao bi sadržavati mnogo primjera koji pokazuju kako se ironija koristi u književnosti ili retorici. Ove primjere možete napisati sami ili ih možete nacrtati iz knjiga ili poezije koje je razred pročitao.
Dobar nastavni sat iz ironije ne samo da će učenike naučiti definiciji ironije, već će im pomoći i da razumiju njezin učinak na čitatelja. Do kraja lekcije učenici bi trebali shvatiti da ironija može biti ili tragična ili komična – ili ponekad oboje u isto vrijeme. U Romeu i Juliji, na primjer, Romeo vjeruje da je Julija mrtva pa se ubija, iako publika zna da će se ona zapravo probuditi. Možete zamoliti učenike da ovu scenu razmotre iz Romeove perspektive, Julijine perspektive i svoje vlastite perspektive, tako da će razumjeti kako dramatična ironija u sceni čini dio tragičnog vrhunca predstave. Ovaj primjer bi se mogao suprotstaviti drugom u kojem se dramatična ironija koristi u komične svrhe.
Kako bi učenicima pomogli da internaliziraju sadržaj, plan ironijskog sata trebao bi ih na neki način aktivno uključiti. Aktivnost može uključivati analizu i izradu prezentacije o primjerima ironije koje navedete. Alternativno, možete dati učenicima da sami ili u grupama smisle vlastite primjere situacijske, verbalne ili dramatične ironije. Mogućnosti za aktivnosti su gotovo beskrajne, ali koju god aktivnost odabrali trebala bi pomoći učenicima da prepoznaju ironiju kada je naiđu. Učenici bi također trebali biti sposobni analizirati zašto pisci koriste ironiju, kao i biti sposobni učinkovito koristiti ironiju u vlastitom govoru i pisanju.