Kada osoba osjeti da je uznemirava druga osoba, može biti dostupna opcija za podnošenje naloga zabrane uznemiravanja. Definicija uznemiravanja, kao i postupak za podnošenje zahtjeva za zabranu prilaska, razlikovat će se ovisno o nadležnosti, ali u većini slučajeva, nalog zabrane je građanski nalog, te se stoga mora podnijeti zahtjev građanskom sudu za izdavanje naloga . Tuženi će biti obaviješten o zahtjevu i dati mu priliku da odgovori. Ako je sudac uvjeren da je to opravdano, on ili ona će odobriti nalog.
Postoji niz različitih vrsta naloga koje sud može izdati za sprječavanje kontakta tuženika, uključujući zaštitnu naredbu, nalog zabrane kontakta ili nalog zabrane pristupa. Zaštitni nalog je izraz koji se često koristi za situaciju obiteljskog nasilja kada žrtva zatraži zaštitu od zlostavljača. U pravilu, nalog zabrane kontakta je izraz koji se koristi u kaznenom predmetu kada se okrivljeniku naređuje da nema kontakta s navodnom žrtvom u predmetu. Zabrana prilaska je općenitije prirode i može se primijeniti na sve druge situacije u kojima podnositelj zahtjeva traži da sud zabrani tuženika u kontaktu s njim ili njom.
Kako bi podnositelj predstavke uvjerio suca da izda nalog za zabranu uznemiravanja, morat će navesti i dokazati činjenice koje bi predstavljale uznemiravanje. Nadležnost se razlikuje u svojoj definiciji uznemiravanja, ali obično uključuje obrazac ponašanja ispitanika koji je namjerne prirode i s namjerom da uplaši ili uznemiri podnositelja zahtjeva. Iako je uhođenje često uključeno u ovu definiciju, također se može utvrditi da ispitanik uznemirava žrtvu telefonom, e-poštom ili čak preko internetskih društvenih mreža ili web stranica za bloganje. Podnositelj zahtjeva koji smatra da mu je potrebna zabrana prilaska trebao bi prvo istražiti definiciju uznemiravanja u jurisdikciji u kojoj se nalog traži kako bi utvrdio je li ponašanje tuženika u skladu s pravnom definicijom.
Podnositelj zahtjeva tada mora podnijeti zahtjev sudu u kojem traži izdavanje zabrane prilaska uznemiravanja. U zahtjevu se moraju navoditi konkretne činjenice koje bi omogućile sucu da zaključi da je tuženik doista uznemiravao predlagatelja i da je nalog opravdan. Sud će tada obavijestiti tuženika da je zahtjev podnesen i dostaviti mu kopiju. Održat će se ročište u kojem će podnositelj zahtjeva uvjeriti sud da su činjenice u zahtjevu istinite, te da je potrebna zabrana prilaska kako bi se molitelj zaštitio od daljnjeg uznemiravanja. Ako je sud uvjeren, tada će naložiti tuženiku da se suzdrži od daljnjeg uznemiravanja i može naložiti tuženiku da se uopće suzdrži od bilo kakvog kontakta s predlagateljem.