Osoba koja planira postati genetski savjetnik provest će u školi otprilike onoliko vremena koliko i bilo tko tko bi želio prakticirati bilo koji oblik savjetovanja. U većini zemalja genetski savjetnik se smatra zdravstvenim djelatnikom s iskustvom u genetici i savjetovanju. To genetičkim savjetnicima daje vještine koje su im potrebne da informiraju klijente o svim genetskim biljezima koje bi mogli imati koji ukazuju na veći potencijal za bolest, a također i da pomognu ljudima da se psihički nose s posljedicama bilo kakvog povećanog rizika od bolesti kod sebe ili kod članova njihove obitelji.
Iako se to razlikuje od zemlje do zemlje, mnoge zemlje imaju sličan put obuke za studenta koji želi postati genetski savjetnik. U SAD-u studenti trebaju završiti magistarski rad u programu genetskog savjetovanja. Prije dolaska na diplomski studij obično postoje preduvjeti koje je potrebno ispuniti na preddiplomskom studiju. Većina dodiplomskih studija mora polagati smjer koji je težak za znanosti, posebno za znanosti o životu. Obično to moraju kombinirati s tečajevima terapije ili savjetovanja. Neki ljudi ispunjavaju te zahtjeve tako što će postati medicinske sestre, a drugi bi jednostavno mogli odabrati znanost i psihologiju.
Prije nego što se odluče za preddiplomski studij, studenti bi trebali pogledati aktualne zahtjeve za magistarske programe genetskog savjetovanja. Mogu postojati posebni tečajevi koje student mora pohađati kako bi se prijavio na program. Štoviše, neki programi navode da studenti imaju određeno radno iskustvo u području savjetovanja.
Čak i u velikoj zemlji poput SAD-a, nema toliko diplomskih programa genetskog savjetovanja. Trenutno ih je samo 30-ak, iako bi se to moglo povećati ili smanjiti. To znači da su ocjene iznimno važne za upis, a većina škola također zahtijeva od ljudi polaganje maturskog ispita (GRE). Studenti to obično trebaju polagati u svojoj mlađoj godini kako bi mogli uključiti rezultate u svoje prijave za postdiplomski studij na početku završne godine. S obzirom na relativno malo programa obuke, učenici bi se trebali planirati prijaviti u nekoliko škola i biti spremni na eventualno preseljenje kako bi završili svoje obrazovanje kako bi postali genetski savjetnici.
Za većinu diplomskih programa potrebno je dvije godine za završetak, a posao možda neće biti u potpunosti gotov kada osoba stekne diplomu. Neke države sada također imaju zahtjeve za licenciranje, a u mnogim američkim državama postoji opći pokret za donošenje zakona koji zahtijevaju licenciranje. Osoba koja je stekla diplomu kako bi postala genetski savjetnik morat će znati ima li država u kojoj ona ili ona planira raditi dodatne zahtjeve za ispunjavanje ili ima zakone o licenciranju.
Postoji nekoliko stvari koje mogu pomoći studentu koji želi postati genetski savjetnik na putu i kroz svoju karijeru. Mnogi ljudi u ovoj profesiji rade u vrlo velikim bolnicama s raznolikom populacijom. Biti dvojezičan, a posebno govoriti španjolski, iznimno je privlačan element za bolnice koje zapošljavaju genetske savjetnike. Oni koji jezik nisu počeli učiti u srednjoj školi, svakako bi trebali početi raditi na tome na fakultetu. Očito je da profesija također zahtijeva visoku razinu profesionalizma, sposobnost suosjećanja te posjedovanje jakih komunikacijskih i međuljudskih vještina.