Za postati kemičar polimera potrebne su tri stavke: obrazovanje nakon srednje škole, povezano radno iskustvo i laboratorijske vještine. Kemičar polimera posebno je osposobljen za kemijsku sintezu i usredotočuje se na svojstva polimera ili makromolekula. Ova vrsta kemičara može pronaći prilike za zapošljavanje u širokom rasponu industrija, od potrošačkih ili industrijskih proizvoda do istraživačkih laboratorija. Kemičari polimera odgovorni su za ogroman rast plastike i srodnih sintetičkih materijala.
Polimer je vrsta molekule koja ima ponavljajuće strukture povezane kovalentnim kemijskim vezama. U popularnim medijima termin polimer se koristi za označavanje plastike. Međutim, pojam polimer zapravo se odnosi na skup specifičnih svojstava na molekularnoj razini i mogu se naći i u organskim i u umjetnim materijalima. Kemija polimera također je poznata kao makromolekularna kemija i jedan je od najbrže rastućih sektora u kemijskoj industriji.
Ljudi koji žele postati kemičari polimera obično su orijentirani na detalje, uživaju u samostalnom radu, imaju visok stupanj mentalnog fokusa i zainteresirani su za preciznost. Obim znanja potrebnog za uspjeh u ovoj karijeri prilično je značajan i zahtijeva visoku razinu predanosti i učenja. Kao rezultat toga, mnogi kemičari smatraju da su im potrebni dodatni tečajevi komunikacijskih i prezentacijskih vještina kasnije u karijeri, kako bi svladali te vještine.
Prvi uvjet da biste postali kemičar polimera je završiti program poslije-srednjoškolskog obrazovanja. To je obično sveučilišna diploma iz kemije, kemijskog inženjerstva ili sintetičke kemije. Velika većina poslodavaca prihvatit će diplomu prvostupnika za početnu poziciju kemičara polimera. No, za napredovanje u karijeri neophodan je magisterij ili doktorat iz kemije ili kemijskog inženjerstva.
Povezano radno iskustvo uključuje iskustvo stečeno kroz program zapošljavanja ili pripravnički staž tijekom studija. Izuzetno je rijetko da netko bez formalnog obrazovanja nakon srednje razine iz kemije dobije mjesto u laboratoriju za polimere. Ova obuka je neophodna za siguran rad u ovom okruženju, a rizik od nesreće je previsok da bi se neobučenom osoblju omogućio pristup hlapljivim kemikalijama.
Laboratorijske vještine ključne su za svakoga tko želi postati kemičar polimera. Velika većina dana provodi se u laboratoriju, kombinirajući kemikalije, analizirajući rezultate, testirajući svojstva različitih sintetskih kemikalija i dokumentirajući eksperimente. Ove vještine podučavaju se tijekom poslijesekundarne obuke. Točnost, preciznost i fokus su bitni za postizanje visokokvalitetnog radnog proizvoda.