Da bi postali učitelj bubnjeva, ljudi moraju imati jake vještine i obuku za udaraljke. Moguće je specijalizirati i podučavati samo bubnjeve koji se mogu svirati u rock ili jazz okruženju ili kao dio bubnjeva. Drugi udaraljkaši podučavaju nešto više od rada s bubnjevima ili rada s jednim bubnjem, i možda će moći podučavati ljude na raznim instrumentima kao što su conga ili bongos timpani, te marimba, ksilofon ili vibrafon. Kako se točno stječe vještina da se postane učitelj bubnjeva razlikuje se od pojedinca do pojedinca, a neki su ljudi ovladali raznim instrumentima kroz praksu i izvođenje, dok su drugi imali formalniju obuku s privatnim satovima i/ili fakultetskim studijama. Gdje ljudi žele podučavati može diktirati koje su vještine i obuke potrebne.
Stjecanje vještina i znanja nužan je prvi korak da postanete učitelj bubnjeva, a za sve glazbene instrumente se primjećuje da, iako praksa poboljšava izvedbu, većina ljudi mora imati neki talent. Nesposobnost držati ritam nakon nekoliko godina vježbanja sugerira da ovo možda nije najbolji instrument. Kako ljudi nastavljaju svoje studije trebali bi primijetiti stalan napredak glazbenih vještina.
Mnogi ljudi započinju školovanje u osnovnoškolskim bendovima, a neki postaju bubnjari u nižoj ili srednjoj školi. Zbog raznovrsne uporabe udaraljki bolji je raniji početak, a onda bi učenici trebali iskoristiti svaku priliku za sviranje sa školskim bendovima, omladinskim simfonijama, rock ili jazz bendovima i drugdje, budući da svaki nastup uči. Kako ljudi nastavljaju na putu da postanu učitelji bubnjeva, možda će otkriti da vole upoznavati druge sa svojim instrumentima jednako kao i svirati na njima. Talentirani srednjoškolci mogu odmah započeti ovu karijeru nudeći privatne sate osnovnoškolcima ili srednjoškolcima, što je istovremeno isplativo i dobro za karijeru.
Oni koji smatraju da najviše vole podučavanje mogu odlučiti postati učitelji bubnjeva koji podučavaju sve instrumente. Najbolji način da dobijete ovu obuku je da se uputite na fakultet i steknete diplomu iz glazbenog obrazovanja, nakon čega slijedi uvjerenje o podučavanju. Drugi su se školovali, pohađali satove glazbenog izvođenja i svoju karijeru stvarali kako nastupaju tako i nude privatne sate. Neki ljudi preskaču formalno obrazovanje i odmah započinju karijeru izvođača i podučavanja ili financiraju svoju sposobnost uspješnog privatnog podučavanja.
Očigledno postoji mnogo načina da se postane učitelj bubnjeva, a ako su potrebna dva bitna sastojka, to su strast prema podučavanju i vidljiva vještina što se vidi u izvedbi. Vjerojatno je sigurniji put stjecanje tradicionalnih predavača, iako su mnoge škole smanjile proračune za glazbene programe. Štoviše, učitelj s punim radnim vremenom možda neće moći raditi tako često s obzirom na težak raspored rada, a neki ljudi sretnije pristupaju ovom poslu iz kuta izvedbe.