Postoji nekoliko načina za pretvaranje fizičkog stroja u virtualni stroj. Svi oni uključuju nabavu softvera koji pokreće i održava virtualni stroj na glavnom sustavu. U većini slučajeva potrebno je izraditi i potpunu kopiju trenutnog računalnog operativnog sustava i programa. Novi softver virtualnog stroja je instaliran i izvršen. Slika diska izvornog operativnog sustava montira se u virtualni stroj i računalo je pripremljeno za pokretanje originalnog operativnog sustava u virtualnom načinu rada.
Postoji mnogo dostupnih softverskih paketa koji mogu pomoći da se fizički stroj promijeni u virtualni stroj. Neki od njih su vrlo jednostavni za korištenje i mogu pretvoriti proces u niz jednostavnih klikova. Druge verzije nude više kontrole i opcija te mogu pomoći u uspostavljanju pravila za novi virtualni stroj tijekom instalacije. Dostupni su i besplatno i za maloprodaju. Prvi korak je odabir softvera s potrebnim značajkama i tehničkom razinom za korisnika.
Sljedeći korak nije uvijek isti i ovisi o softveru koji se koristi. Za određene programe bit će potrebno stvoriti sliku diska operacijskog sustava i drugih programa kako bi ih virtualni stroj mogao odmah koristiti bez potrebe za ponovnom instalacijom s izvornih diskova. Neki softver za virtualizaciju će ovaj proces izvesti putem posebnih particijskih funkcija, a drugi uopće ne zahtijevaju da se ništa premješta. Iako ovaj korak nije strogo nužan, ipak se preporučuje.
Budući da su računalni programi i operativni sustav spremni za instalaciju u virtualiziranom okruženju, vrijeme je za instalaciju i korištenje softvera za virtualizaciju. Softver se ne mora pokretati na istom računalu s kojeg je operativni sustav snimljen; umjesto toga, može se pokrenuti na drugom računalu, pružajući softversku emulaciju za pokretanje operativnog sustava na drugom fizičkom računalu. Svaki program imat će drugačiji proces instalacije, ovisno o konačnoj upotrebi virtualiziranog računala.
Posljednji korak je ili ponovna instalacija diskova sa slikom s operativnim sustavom na njima ili ponovna instalacija s izvornih diskova. Ovaj korak dovršava osnovni proces premještanja fizičkog stroja na virtualni stroj. U ovom se postavljanju cijelo računalo može prenijeti na drugo računalo kako bi radilo točno onako kako je bilo. Može se koristiti za izradu sigurnosnih kopija, pokretanje dijagnostike ili, u određenim okolnostima, za paralelne sustave koji rade u tandemu.
Postoji posebna vrsta kreatora virtualnog softvera koji ne zahtijeva instalaciju na računalu i može raditi dok računalo radi. To može stvoriti virtualno osobno računalo (PC) bez potrebe za mnogim normalnim koracima virtualizacije. Zahtijeva više resursa sustava, ali pruža gotovo potpuno automatizirani proces virtualizacije.
Jedan od razloga za pretvaranje fizičkog stroja u virtualni stroj mogao bi biti pokretanje nekoliko pojedinačnih web poslužitelja s jednog računala putem virtualnih poslužitelja. To može zahtijevati daljnje korake za postavljanje dijeljenja opterećenja i pristupa hardverskim priključcima. U ovom scenariju važno je razumjeti da virtualni strojevi nemaju uvijek izravan pristup hardveru i umjesto toga mogu prolaziti kroz virtualne verzije hardvera, što može utjecati na performanse i zahtijevati naprednije mrežno znanje i hardver.