Brojni vladini uredi i agencije prihvaćaju prijave o sumnjama na poslovnu prijevaru, a one mogu biti dobar početak ako potrošač, dobavljač ili građanin vjeruju da se tvrtka bavi prijevarnim aktivnostima. Također je moguće prijaviti prijevaru profesionalnoj organizaciji, ovisno o prirodi posla i pripada li skupini poput odvjetničke komore ili Biroa za bolje poslovanje. U svim slučajevima, korisno je imati što više informacija o situaciji i biti spremni ostaviti kontakt podatke u slučaju dodatnih pitanja ili nedoumica.
U slučajevima sumnje na poslovnu prijevaru, prvi korak za prijavu uključuje razmišljanje o vrsti prijevare koja je uključena. To može uključivati krađu identiteta, utaju poreza ili obmanjivanje potrošača. Najprikladnije mjesto za podnošenje prijave ovisi o vrsti prijevare. Potrošači koji su osobno prevareni mogli bi se obratiti državnom odvjetništvu kako bi podnijeli pritužbu. Za krađu identiteta prikladne su agencije za provođenje zakona, dok porezne vlasti žele čuti o poreznim prijevarama.
Ako tvrtka pripada profesionalnoj organizaciji, također je dobra ideja prijaviti poslovnu prijevaru toj organizaciji. Provest će istragu kako bi saznao više o situaciji i može podnijeti izvješća državnim agencijama, suspendirati licencu za poslovanje pod svojim pokroviteljstvom ili olakšati reparacije poput pružanja naknade potrošaču koji je pretrpio gubitke. Ove organizacije održavaju visok standard profesionalizma i dijelom se oslanjaju na izvješća javnosti kako bi identificirali članove koji ne ispunjavaju njihove standarde.
Prilikom prijave poslovne prijevare, informacije o poslovanju i situaciji trebaju biti što detaljnije. Trebao bi uključivati naziv, lokaciju i podatke za kontakt tvrtke, imena bilo koje osobe s kojom je pojedinac koji podnosi prijavu mogao komunicirati i prateće informacije poput bilo koje komunikacije iz tvrtke. Potrošači bi trebali zadržati kopije izjava, objava i drugih izjava kako bi ih mogli koristiti za prijavu poslovne prijevare ili rješavanje sporova.
Neki novinari možda radije ostaju anonimni jer se ponašaju kao zainteresirani građani, umjesto da se žale na situaciju u kojoj su osobno uključeni. Državne agencije mogu prihvatiti povjerljive savjete, ovisno o njihovoj prirodi, dok druge ne mogu, ali će zadržati povjerljivost ako ljudi podnose prijave i žele ostati nepoznati izvan agencije. Državni odvjetnici obično ne prihvaćaju anonimne prijave prijevare, jer dio njihovog rada uključuje rješavanje situacije, te moraju biti u mogućnosti kontaktirati potrošača kako bi razgovarali o odšteti za prijevaru.