Tumačenje očitanja monitora zasićenja kisikom ili pulsnog oksimetra usporedba je rezultata ispitivanja s normalnim očekivanim rasponom. Analiza rezultata zahtijeva razumijevanje kako ti strojevi rade i što svaki broj označava. Važno je napomenuti da “normalni raspon” korišten za usporedbu može biti neadekvatan za procjenu zdravlja pojedinca. Osim toga, tumačenje rezultata treba uzeti u obzir netočnosti u testiranju koje se mogu pojaviti iz raznih razloga.
Razumijevanje kako svaki stroj radi pomaže korisniku u točnom tumačenju. Klasični uređaj za oksimetriju ima kopču ili funkciju omota koja se postavlja na prst ili nožni prst. Mala kutija proizvodi očitanje. Prijenosni sat monitori mogu prikazati mjerenja izravno na isječku.
Puls ili otkucaji u minuti (BPM) i razina zasićenja kisikom, koja se ponekad označava skraćeno kao SPO2 ili SAT, dva su mjerenja koja pulsni oksimetar provodi. To se može usporediti s “normalnim” očitanjima oksimetra u populaciji. Uobičajeni satovi su između 96-99%. BPM varira ovisno o dobi: dojenčad je između 120-150, djeca od jedne do pet godina su 80-150; a od šeste do 12 godine sve između 60-120 je normalno. Adolescenti mogu imati puls između 60-105, a odrasli obično imaju BPM od 60-80.
Dva očitanja pulsa trebaju biti naznačena odvojeno. Najlakši za čitanje strojevi su označeni s BPM i SPO2 ili SAT. Ako uređaj nije jasno označen, pogledajte priručnik kako biste provjerili koji broj odgovara svakom mjerenju.
Kada se izvrši test, koji traje od minute do nekoliko minuta, ovisno o uređaju, pulsni oksimetar bi trebao proizvesti očitanje BPM-a i zasićenja. Iako se to može usporediti s normalnim rasponom, nije uvijek korisno. Zdravstvene okolnosti pojedinca mogu uvelike promijeniti prosječna očekivanja.
Na primjer, očitanja zasićenosti kisikom oksimetrom mogu varirati u osoba s plućnim bolestima ili srčanim manama. Neka djeca imaju očitanja ispod 80-ih, zbog nepopravljenih srčanih anomalija. To se smatra normalnim za ovu djecu, dok za nekoga dobrog zdravlja ukazuje na teške okolnosti. S druge strane, sportaši mogu imati puls ispod 60 otkucaja u minuti, što ne ukazuje na bilo kakve probleme.
U većini slučajeva bolesnicima se savjetuje redovito praćenje pulsne oksimetrije. To znači da liječnik definira siguran i prihvatljiv raspon očitanja oksimetra. Tumačenje se tada temelji na liječničkim smjernicama, umjesto da se koriste “norme” za čitanje testa.
Očitavanja jednog oksimetra nisu uvijek pouzdana. Važno je ne paničariti ako pojedinac ima abnormalan rezultat, osobito ako ta osoba nije u nevolji. Pokret, hladne ruke ili čak lak za nokte mogu utjecati na točnost. Kada test ne daje prave rezultate, predlaže se ponovno testiranje. Ako se očitanja konstantno razlikuju od očekivanih, savjetuje se traženje pomoći.