Postoji niz koraka koje pojedini potrošači mogu poduzeti kako bi izbjegli pogreške u liječenju. Mnogi od ovih koraka jednostavno uključuju budnost i uključenost u medicinsku skrb, a potrošači se nikada ne bi trebali bojati govoriti o nečemu što ih zbunjuje ili brine. Čak i ako se pacijent osjeća neugodno ispitivati pružatelja skrbi, mnoge pogreške u liječenju lijeka mogu se spriječiti upozoravajućim potrošačima, a pružatelji usluga cijene kada pacijenti postavljaju pitanja, čak i ako se pogreška nije dogodila.
Kad god je lijek propisan, pacijent treba pitati kako se lijek zove, za što se koristi, dozu i kako ga treba uzimati. Pacijent također treba zatražiti da liječnik u cijelosti napiše recept, umjesto da koristi kratice, te da liječnik napiše svrhu recepta na bloku. To može spriječiti mnoge pogreške u liječenju osiguravajući da farmaceut jasno razumije što se prepisuje i zašto.
Kada pacijenti preuzmu recepte, trebaju provjeriti je li naziv lijeka točan i da li upute izgledaju poznato. Ako nešto ne izgleda ili ne zvuči kako treba, na to treba skrenuti pozornost ljekarnika. Pacijenti koji dobivaju dopune također bi trebali upozoriti ljekarnika ako lijek izgleda drugačije; lijekovi su često označeni bojama za označavanje različitih doza, na primjer, tako da bi dobivanje ružičastih pilula kada se očekuju ljubičaste tablete zapravo mogao biti ozbiljan problem.
Pacijenti bi trebali potvrditi da njihovi liječnici i farmaceuti imaju potpuni popis svih lijekova koje uzimaju, uključujući recepte, lijekove bez recepta kao što je aspirin i suplemente. Pacijenti bi također trebali biti sigurni da su i njihova medicinska stanja jasno navedena. Nepotpune informacije o pacijentu čest su uzrok pogrešaka u liječenju, zbog čega je važno da pacijenti potvrde da njihovi pružatelji skrbi imaju sve njihove podatke.
U bolnici sprječavanje pogrešaka u liječenju može biti teže, jer pacijenti možda neće moći govoriti u svoje ime ili se mogu osjećati kao da njihovi pružatelji skrbi moraju znati što rade u svakom trenutku. Dok su medicinski djelatnici u bolničkim okruženjima visoko obučeni i vrlo pažljivi, mogu pogriješiti, a ponekad glasno ponašanje može spriječiti pogrešku u liječenju.
Svaki put kada se lijek daje u bolnici, pacijent ili odvjetnik, kao što je član obitelji, treba pitati kako se lijek zove, zašto se primjenjuje, koja je doza i koliko često bi se trebao primjenjivati. Također bi se trebali pobrinuti da su svi lijekovi zabilježeni u pacijentovom kartonu. Pacijenti također trebaju odmah prijaviti sve štetne nuspojave koje iskuse, jer bi pojava nuspojava mogla ukazivati na pogrešku u liječenju lijeka.