Postoji niz dijagnostičkih alata koji se mogu koristiti kako bi se utvrdilo je li pacijent alergičan na pšenicu i kako bi se suzila alergija na određene komponente pšenice. Ove pretrage može provoditi i nadzirati alergičar. Klinike za alergije, neke bolnice i druge vrste medicinskih centara mogu ponuditi probir na pšenicu i druge potencijalne alergene. Može potrajati nekoliko tjedana ili mjeseci za ispravnu dijagnozu alergije kod nekoga tko ima alergiju na pšenicu jer su te alergije obično složene.
Ljudi koji su alergični na pšenicu mogu reagirati s nizom različitih proteina koji se nalaze u pšenici. Simptomi alergija na pšenicu mogu varirati od crijevne tegobe nakon jedenja pšenice do potpune anafilaksije, gdje se pacijentovi dišni putovi zatvaraju kao odgovor na izloženost alergenu. Mnogi ljudi primjećuju alergije na pšenicu jer počinju razvijati kožne bolesti, probavne probleme, curenje iz nosa i niz drugih blagih simptoma kada jedu puno pšenice.
Prvi korak u dijagnostici alergije često je dnevnik hrane i aktivnosti. Pacijenti prate što jedu i što rade te bilježe sve simptome ili promjene u statusu. To može omogućiti liječniku da počne povezivati određene okidače s alergijama. Ako dnevnik hrane pokazuje da se proizvodi koji sadrže pšenicu jedu u vrijeme izbijanja alergije, to može biti znak da je pacijent alergičan na pšenicu.
Netko tko je alergičan na pšenicu može se potaknuti da isproba eliminirajuću dijetu. Pacijent smanjuje prehranu na vrlo blagu hranu, a zatim pažljivo uvodi novu hranu i bilježi odgovor. Kada pacijent doživi alergijsku reakciju, posljednja konzumirana hrana može biti ciljana kao potencijalni krivac alergije. Za nekoga tko je alergičan na pšenicu, ključno je pažljivo pročitati etikete hrane tijekom eliminacijske dijete jer mnoge namirnice sadrže pšenicu tamo gdje se to ne bi očekivalo. Umak od soje, na primjer, ponekad se proizvodi s pšenicom.
Može se provesti kožni prick test gdje je pacijent izložen specifičnim alergenima i prati se odgovor. Takvo testiranje je obično sigurno jer su doze alergena vrlo male, no bolesnike je potrebno nadzirati u slučaju da slabo reagiraju. Druga mogućnost je izazovni test koji uključuje jesti male količine koncentriranih alergena. Također se može koristiti i testiranje krvi, a može se preporučiti ako je liječnik zabrinut da bi kožni testovi na ubod ili izazovni testovi mogli ugroziti pacijenta.