Iako se potraga za trajnim rješavanjem gladi u svijetu može smatrati neizvjesnim snom, postoje stvari koje pojedinci i vlade mogu učiniti kako bi riješili trenutni problem gladi u svijetu. Budući da svijet ima ograničenu količinu obradive zemlje i naizgled beskonačnu novu ponudu stanovnika koji će morati jesti, rješavanje gladi u svijetu često se čini nepremostivim izazovom. Međutim, nove prehrambene tehnologije i poboljšanja političke klime mogu uvelike pomoći u zaustavljanju masovne gladi i gladi.
Jedan od načina da se eliminira glad u svijetu bio bi razvoj novih načina uzgoja hrane na svjetskoj razini. Mnogi ljudi danas žive u područjima svijeta koja nikada nisu bila sposobna proizvesti dovoljne količine hrane ili ih je gotovo nemoguće navodnjavati. Dio obradivog zemljišta ostaje nedovoljno iskorišten jer je pod kontrolom nevaljanih vlada ili je trenutno nedostupan za poljoprivredu. Razvijanjem novih metoda za maksimiziranje rasta usjeva na podstandardnom zemljištu, stanovnici mogu uzgajati dovoljno hrane da zadovolje svoje potrebe.
Drugi način rješavanja gladi u svijetu bio bi poboljšanje infrastrukture za distribuciju hrane. Brojne zemlje prvog svijeta imaju ogromne viškove osnovnih usjeva i žitarica, posebno pšenice, riže i kukuruza. Te se zalihe redovito obnavljaju kroz subvencioniranu poljoprivredu. Problem je u tome što su siromašnije zemlje koje bi mogle imati koristi od ovih viškova često kontrolirane od strane neprijateljskih vlada koje ili odbijaju ponudu hrane ili u biti drže hranu kao taoce na vitalnim mjestima distribucije.
Kad bi humanitarne agencije i vladine službe imale bolja sredstva za pravilnu distribuciju hrane, dostava viška hrane u područja pogođena glađu uvelike bi doprinijela rješavanju problema gladi u svijetu. Poticanje stanovništva siromašnijih zemalja da se približe održivim izvorima hrane također bi riješilo glad u svijetu, ali to se pokazalo teškim iz socioloških, vjerskih i logističkih razloga.
Stvaranje novih poljoprivrednih tehnologija također bi moglo pomoći u rješavanju gladi u svijetu. Ako se hrana može uzgajati na velikim hidroponskim farmama, na primjer, bilo bi manje opterećenja na tradicionalnim farmama tla. Poljoprivrednici u siromašnijim zemljama mogli bi se osposobiti za rotaciju svojih usjeva kako bi tlo održali zdravijim iz sezone u sezonu. Bolje sjeme s većim prinosom ili otpornošću na oštećenja od insekata ili vremenskih prilika moglo bi pomoći poljoprivrednicima u uzgoju korisnijih usjeva na istoj količini obradivog zemljišta. Obnovljeni naglasak na poljoprivredi kao karijeri također bi mogao potaknuti više mladih ljudi da pokrenu vlastita gospodarstva i proizvode više hrane za druge.
Problem gladi u svijetu uvijek će ostati sve dok svjetska populacija nastavi biti znatno veća od količine hrane koju farmeri mogu proizvesti. Napori velikih razmjera da se kontrolira rast stanovništva pokazali su se krajnje nepopularnima i gotovo ih je nemoguće provesti. Mnoge organizacije poput UNICEF-a posvetile su se iskorjenjivanju gladi i gladi u svijetu, ali jedini način da se trajno eliminira glad uključivao bi ujedinjene napore tisuća poljoprivrednih stručnjaka i značajne količine novca i materijalne potpore stotina svjetskih čelnika.