Sve veći segment stanovništva ukazuje na rastuće troškove liječničke nesavjesnosti kao čimbenike povećanja nacionalnih troškova zdravstvene skrbi. To je osobito istinito u Sjedinjenim Državama, gdje osiguranje od zdravstvene odgovornosti i dalje raste. Mnogi ljudi sumnjaju da ti troškovi povećavaju pojedinačne premije osiguranja, kao i naknade za liječničke usluge. Istraživanja pokazuju, međutim, da pravi teret troškova liječničke nesavjesnosti snose izravno viktimizirani pacijenti u obliku izgubljenih plaća i povećanih medicinskih troškova. Ekonomisti u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi i Australiji općenito se ne slažu da troškovi nesavjesnog rada utječu na nacionalnu zdravstvenu potrošnju.
Kako su troškovi osiguranja od liječničke nesreće stalno rasli u posljednjih 10 godina, mnogi se pitaju kako to utječe na ukupne troškove zdravstvene skrbi. U Sjedinjenim Državama, na primjer, premije osiguranja od medicinske odgovornosti za sve liječnike u cijeloj zemlji porasle su u prosjeku za 15 posto između 2000. i 2002., s većim porastom za specijaliste u područjima kao što su porodništvo i ginekologija i opća kirurgija. Ove stope također su porasle u Ujedinjenom Kraljevstvu i Kanadi. Mnogi ekonomisti se stoga pitaju kako implementirati prihvatljivo pokriće odgovornosti za pružatelje zdravstvenih usluga bez utjecaja na dodatne troškove zdravstvene skrbi.
Liječnička pogreška općenito je profesionalni neuspjeh liječnika ili bolnica da pruže odgovarajuću skrb za pacijenta. Također poznat kao medicinski nemar, ovaj neuspjeh može dovesti do značajnih ozljeda, bolesti ili čak gubitka života. Mnoge zemlje diljem svijeta, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Irsku i Filipine, donijele su zakone koji se suočavaju s liječničkim zlouporabama i upravljaju njima. Kao rezultat toga, liječnici su često zakonski obvezni zadržati osiguranje od liječničke pogreške kako bi platili moguće pravne troškove.
Mnogi građani danas smatraju da su rastući troškovi zdravstvene zaštite dijelom rezultat velikih troškova liječničke nesavjesnosti. Neki pretpostavljaju da osiguravajuća društva teret skupih isplata tužbi za nesavjesno obavljanje poslova prebacuju na osiguranike u obliku pojedinačnih premija, dok drugi teoretiziraju da liječnici naplaćuju veće naknade za usluge kako bi nadoknadili svoje troškove osiguranja. Sve veći broj ljudi stoga tvrdi da bi nametanje ograničenja za sudske sporove smanjilo troškove liječničke nesavjesnosti i ublažilo ukupne zdravstvene troškove.
U Sjedinjenim Državama, međutim, zdravstveni stručnjaci procjenjuju da troškovi zlouporabe čine manje od dva posto nacionalne zdravstvene potrošnje. Značajna smanjenja ovih troškova stoga mogu samo skromno utjecati na rast ukupnih troškova. Zabrinutost je također izražena zbog prakse obrambene medicine, koja je skup tehnika namijenjenih sprječavanju tužbi za nesavjesno liječenje. Primjeri mogu uključivati testove, postupke ili posjete uredu koji ne moraju nužno koristiti pacijentu, već smanjuju liječničku izloženost odgovornosti za zlouporabu. Međutim, mješoviti rezultati analiza ne mogu odrediti stvarnu cijenu takvih postupaka.
Zagovornici smanjenja izdataka za zdravstvenu skrb često navode potencijalni utjecaj troškova premije za zlouporabu na pristup zdravstvenim uslugama i njihovu dostupnost. Za ilustraciju, liječnici mogu biti manje skloni prakticiranju u području gdje su stope znatno visoke, čime se zatvaraju klinike i prisiljavaju štićenike da traže liječenje negdje drugdje. Vjeruje se da bez konkurencije više pružatelja usluga, troškovi zdravstvene skrbi mogu eksponencijalno rasti u ustanovama u kojima su usluge dostupne. Iako takvi događaji mogu biti istiniti u nekim regijama, istraživanja o ovom uzroku i posljedici su ograničena i ne daju točan zaključak.
Jedan od načina na koji troškovi liječničke nesavjesnosti pokreću troškove je teret koji predstavljaju pacijentima i njihovim obiteljima. Smatra se da su takvi troškovi uglavnom na strani bolnica i liječnika koji plaćaju velike svote novca pacijentima u tužbama. U stvarnosti, međutim, troškovi se ogledaju u dodatnim medicinskim troškovima, propuštenom vremenu s posla te bolovima i patnjama koje pacijenti doživljavaju svake godine. Istraživanja nadalje pokazuju da većina tih pacijenata ne tuži liječnike, čime se negira mogućnost sudskog postupka.
Podaci analizirani iz Sjedinjenih Država, Kanade, Australije i Ujedinjenog Kraljevstva 2001. godine pokazali su da građani SAD-a podnose više zahtjeva za nesavjesno obavljanje poslova nego građani drugih zemalja, ali je raspodjela odštete približno ista. U sve četiri zemlje troškovi liječničke nesavjesnosti činili su manje od 0.5 posto zdravstvene potrošnje u toj godini. Mnogi ekonomisti stoga zaključuju da troškovi liječničke nesavjesnosti ne pokreću nacionalne troškove zdravstvene skrbi. U SAD-u se smatra da je zdravstvena potrošnja mnogo veća nego u drugim zemljama jednostavno zbog viših prihoda liječnika i povećane cijene medicinske skrbi.