Klonovi se stvaraju nuklearnim prijenosom somatskih stanica, pristupom kloniranju u kojem se jezgra jajne stanice zamjenjuje jezgrom somatske ili nereproduktivne stanice osobe koju treba klonirati. U idealnim uvjetima, ta se dva spoja besprijekorno spajaju, a jaje se aktivira udarom struje, zatim se taloži u maternicu i pusti da raste i razlikuje se. Ako se oplođeno jajašce razvije u fetus i doživi termin, rezultat je pojedinac s oko 99.7% genetske sličnosti s donorom somatskih stanica – klonom. Ova vrijednost nije 100% jer u stanici postoji važna DNK koja postoji izvan jezgre, a koja ostaje za vrijeme prijenosa jezgre somatske stanice.
Unatoč uvjerenjima da su klonovi točne kopije jedni drugih, ljudski klonovi bi imali manje genetske sličnosti sa svojim klonom nego s identičnim blizancima. Uzorci mozga koji kodiraju pojedinosti o osobnosti, sjećanjima, vještinama i slično ne bi se prenijeli od darivatelja stanica.
U prošlosti su se pojavile mnoge tvrdnje o uspješnom kloniranju ljudi, samo da bi se otkrile kao prijevare. Ljudski embrij uspješno je klonirala barem jedna grupa — Advanced Cell Technology, američka tvrtka koja je dosegla ovu prekretnicu 2001. Međutim, embrij se podijelio samo nekoliko puta i nikada nije izrastao u pravi fetus ili dojenče. Određene zemlje, poput Australije, već su donijele zakone koji zabranjuju korištenje kloniranja ljudi u bilo koju svrhu.
Izazov za kloniranje je taj što je trenutni proces potpuno ručni – ljudski operater mora upotrijebiti sićušnu iglicu da isiše jezgru iz somatske stanice i ubrizga je u jajnu stanicu. Priroda pokušaja i pogreške nuklearnog prijenosa somatskih stanica rezultira velikom stopom neuspjeha kloniranja – samo 1% do 5% pokušaja je uspješno. Također postoji veliki poticaj za znanstvenike da lažu o napretku u proizvodnji klonova. Na primjer, 2004. godine korejski znanstvenik Hwang Woo-Suk tvrdio je da je uspješno stvorio 30 tjedana stare klonirane embrije i sakupio njihove matične stanice. Godine 2006. utvrđeno je da su njegove tvrdnje izmišljene.