Bubnjari bi trebali odabrati najbolje činele gledajući materijal od kojeg je činela napravljena, njegovu veličinu, debljinu i slušajući instrument pri niskoj glasnoći. Različite vrste činela treba birati prema specifičnim potrebama bubnjara, ali hi-hatovi, rides i crash činele su najpopularniji. Igrači bi trebali isprobati brojne činele prije kupnje jedne, a može pomoći i slušanje dok netko drugi svira. Najbolja činela je u konačnici definirana osobnim preferencijama, ali igrači mogu imati koristi od učenja o čimbenicima koji utječu na ton.
Materijal od kojeg je činela izrađena utječe na kvalitetu zvuka i raspon tonova koje može proizvesti. Mnogi misle da lijevani metal – mješavina 80 posto bakra i 20 posto kositra – čini najbolje činele. Ova smjesa se zove B20 bronca, a ime je dobila po količini upotrijebljenog kositra. Ove činele daju visoku kvalitetu zvuka i najraznovrsniju mješavinu tonova. B8 brončane ili limene činele su srednje klase, a mjedene činele općenito se smatraju najlošijim.
Najbolje činele za određenog igrača također se mogu odrediti pomoću njihove veličine. Veće činele imaju povećanu glasnoću, sustain i puniji zvuk. To je dobro za izvođače u rock bendovima, jer se tihe činele mogu izgubiti u miksu tijekom glasnih koncerata. Manje činele su tiše, s bržim odzivom, ali manje sustaina. Sustain je vrijeme tijekom kojeg zvuk zvoni.
Debljina se može koristiti za određivanje najboljih činela na isti način kao i veličina. Deblje činele imaju jači zvuk i bolji sustain. Povećana debljina znači da je potrebno više energije za dobivanje punog zvuka, ali je idealno kada je potrebna velika glasnoća. Tanje činele imaju manje glasnoće i zvučat će u potpunosti uz manje napora. Na primjer, debela crash činela zahtijeva više truda za postizanje punog “crash” zvuka nego tanja.
Svirka na činele prije kupnje je nedvojbeno najvažniji čimbenik u odabiru najboljih činela. Igrači bi trebali koristiti lagane i teške dodire kako bi vidjeli kako činela reagira na različite glasnoće. Tijekom tihih udaraca, bubnjari trebaju paziti na kvalitetu glavnog tona i koji se tonovi mogu čuti. Prizvuci su manje uočljivi, dodatni zvukovi glavnom. Kretanje u različite dijelove sobe dok netko drugi svira može dati bubnjarima ideju o tome kako instrument zvuči iz perspektive slušatelja.