Lecitin je prirodni organski spoj koji je dio svih živih bića. Među svojim brojnim svrhama, ljudsko tijelo ga koristi kao emulgator masti za održavanje suspendiranih masnih spojeva poput kolesterola, za potporu staničnih membrana i za prijenos živaca. Lecitin se normalno proizvodi u tijelu ili se dobiva iz izvora hrane. Neka istraživanja su pokazala da bi uzimanje lecitina uz uobičajene dodatke prehrani moglo imati povoljan učinak. Prilikom odlučivanja o tome koji je tekući lecitin najbolji, razmotrite od čega je napravljen, uvjete skladištenja i svrhu za koju će se koristiti.
Iako bi dobro izbalansirana prehrana trebala osigurati adekvatne količine lecitina, mnogi ljudi ne jedu dovoljno prave vrste hrane da bi ih adekvatno opskrbili. Postoji mnogo životinjskih i biljnih izbora koji sadrže obilje prirodnog lecitina. Moderna dijeta u pokretu i navika stalnog jedenja samo određenih brzih i lakih zalogaja često ograničavaju konzumaciju ove hrane bogate hranjivim tvarima. Zbog toga je važno nadopuniti unos lecitina.
Obično se tekući lecitin komercijalno proizvodi iz tri izvora: soje, suncokretovih sjemenki i jaja. Do ranih 2000-ih, primarni izvor lecitina bila je soja. Zabrinutost javnosti oko genetske modifikacije soje dovela je do razvoja drugih organskih izvora lecitina, kao što su sjemenke suncokreta i nemodificirana soja. Lecitin se također nalazi u velikoj količini u žumanjku, što žumanjke čini savršenim izvorom za komercijalnu proizvodnju. Istraživanja su pokazala da ljudi koji pate od određenih bolesti, poput sindroma kroničnog umora i imunoloških poremećaja povezanih s dobi, bolje prolaze kada koriste lecitin iz jaja.
Svaka vrsta tekućeg lecitina ima malo drugačije zahtjeve za skladištenje. Lecitini će oksidirati kada su izloženi zraku i mogu se razbiti kada su izloženi svjetlu. Čuvajte ih u tamnim, dobro zatvorenim posudama. Lecitin napravljen od sjemenki suncokreta može se čuvati na sobnoj temperaturi, ali lecitin iz jaja treba čuvati u hladnjaku na temperaturi nižoj od 39 stupnjeva Fahrenheita (oko 4 stupnja Celzijusa). Sojin lecitin treba čuvati na hladnom mjestu na temperaturi nižoj od 75 stupnjeva Fahrenheita (oko 24 stupnja Celzijusa).
Lecitin ima i brojne druge namjene. Ako ga osoba koristi za kuhanje, kao hidratantno sredstvo ili za održavanje kose, možda bi željeli koristiti sortu koja ima najstabilnije zahtjeve za skladištenje. Sva ova razmatranja treba pažljivo odvagnuti, jer birate vrstu tekućeg lecitina koju želite kupiti. To će pomoći u smanjenju otpada i pomoći u osiguravanju trajnog zadovoljstva proizvodom.