Kako odabrati najbolji virtualni stroj otvorenog koda?

Softver virtualnog stroja otvorenog koda koristan je za administratore i korisnike koji ili trebaju novo okruženje kodiranja ili trebaju implementirati drugi operativni sustav (OS) na istom računalu. To čini razdvajanje tvrdog diska na particije, a zatim pokretanje odvojenog i izoliranog okruženja unutar te particije. Kako bi odabrali najbolji virtualni stroj otvorenog koda, korisnici bi trebali tražiti programe koji mogu izvesti ili OS ili programsku virtualizaciju, ovisno o tome što korisniku treba. Broj različitih okruženja i broj operativnih sustava koji se mogu istovremeno pokrenuti također su uzeti u obzir. Kako novo okruženje radi i koliko memorije će biti potrebno za izradu particije važno je za odabir najboljeg programa.

Postoje dvije vrste programa za virtualne stroje otvorenog koda, jedna vrsta za kodiranje i jedna vrsta za OS. Većina virtualnih strojeva ne može izvršiti oba zadatka, pa korisnik mora tražiti onaj koji odgovara njegovim potrebama. Češća od njih je verzija OS-a, koja korisniku omogućuje pokretanje drugog OS-a na svom računalu. Verzija okruženja za kodiranje namijenjena je korisnicima koji izrađuju opsežan kod i trebaju ga pokrenuti izvan glavnog računala kako bi spriječili da uništi ili ošteti glavno računalo.

Neki softveri za virtualni stroj otvorenog koda mogu pokretati mnoga okruženja, dok drugi mogu pokretati samo jedno okruženje. Većina korisnika koji nisu profesionalni koderi ili administratori imat će koristi od jedinstvenog okruženja, koje koristi mnogo manje memorije. Pokretanje više različitih okruženja odjednom zahtijeva moćno računalo koje je sposobno rukovati svim različitim procesima istovremeno, ali također omogućuje korisniku da obavi više posla za manje vremena.

Kada virtualni stroj otvorenog koda otvori novo okruženje, postoje dva načina za to. Okruženje se može pokrenuti samo od sebe, preuzimajući cijeli zaslon, ili se može pokrenuti u malom prozoru dok je primarni OS pokrenut. Ako se okruženje pokreće samostalno, potrebno je manje memorije, ali može biti teško prebaciti se između dva sustava. Pokretanje u drugom prozoru zauzima veliki prostor memorije, ali korisnici se mogu s lakoćom kretati naprijed-natrag između okruženja.

Tijekom kreiranja novog okruženja, virtualni stroj otvorenog koda pitat će korisnika koliko memorije treba koristiti za okruženje. Korisnik može lako koristiti većinu tvrdog diska za taj zadatak, ali minimalna količina memorije za particiju razlikuje se od virtualnog stroja do drugog. Odabir virtualnog stroja koji ima niske minimalne zahtjeve za memorijom bit će bolji, u slučaju da je ikad potrebno malo okruženje.