Postoji nekoliko čimbenika na koje ljudi gledaju pri odabiru elektronike za djecu, a koji mogu uključivati dob djece i razloge za kupnju elektronike. Mnogi roditelji zabrinuti su za stvari poput izdržljivosti i jednostavnosti rada, što su pitanja koja mogu biti specifična za dob. Postoje i neki oblici elektronike za djecu dizajnirani isključivo u obrazovne svrhe, a neki roditelji ih kupuju kako bi pomogli djeci da brže napreduju ili razviju nove interese. Neki bi mogli biti zabrinuti da bi elektronika mogla postati previše dio djetetova života, što dovodi do sjedilačkog ponašanja, a ti roditelji mogu izbjegavati elektroniku za koju se zna da uzrokuje te probleme, kao što su video igre.
Jedan čimbenik koji mnogi roditelji uzimaju u obzir pri kupnji elektronike za mlađu djecu je izdržljivost. Postoje mnoge igračke namijenjene djeci od dvije do devet godina koje imaju puno zajedničkog s modernom elektroničkom opremom, poput računala. Mala djeca mogu lako oštetiti ove vrste igračaka, a neki roditelji vole tražiti mišljenja i recenzije drugih roditelja prije kupnje, uglavnom kako bi saznali lome li se igračke lako pod prisilom, što bi također moglo biti opasno ako igračke imaju male dijelove kojima bi se djeca mogla ugušiti. Drugi čimbenik koji treba uzeti u obzir pri kupnji elektronike za mlađu djecu je jesu li igračke dovoljno jednostavne za korištenje za djetetovu dob. Na primjer, neka mala djeca možda neće imati puno koristi od igračke sa složenim operativnim postupcima za pamćenje ili tonama sićušnih gumba.
Mnogi roditelji posebno su zainteresirani za obrazovni potencijal elektronike za djecu. Postoje igračke koje djecu uče abecedi, pravopisu, zemljopisu i mnogim drugim korisnim informacijama. Osim toga, postoje igračke dizajnirane za stariju djecu koje im omogućuju da nauče nešto o inženjerstvu elektronike kroz stvarne laboratorijske vježbe, spajanje opreme na baterije i izradu radnih strojeva. Prilikom odabira ovakvih igračaka i dalje je važna trajnost, kao i prikladnost dobi za informacije koje se poučavaju i stil podučavanja. Na primjer, igračka koja od djece zahtijeva čitanje vjerojatno ne bi bila baš poučna za većinu predškolaca.
Drugi problem za mnoge roditelje je zabrinutost da bi elektronika za djecu mogla postati opsesija. Mnogi ljudi smatraju da djeca ne vježbaju dovoljno i brinu se da bi previše elektroničkih preusmjeravanja moglo dovesti do sjedilačkog ponašanja, potencijalno potičući pretilost kasnije u životu. Ti roditelji možda uopće ne kupuju elektroniku ili bi mogli izbjeći kupnju elektroničkih igračaka orijentiranih isključivo na zabavu. Postoje i roditelji koji problemu pristupaju ograničavanjem vremena koje djeca provode igrajući se s elektroničkim uređajima.