Odabir najboljeg lemljenja ploča je proces koji može ovisiti o nekoliko različitih čimbenika. Najvažnije razmatranje je vrsta lemljenja koju radite, budući da različite tehnike zahtijevaju specifične vrste lemljenja. Na primjer, lemljenje reflow ili valovito lemljenje obično zahtijeva različite materijale od lemljenja s lemljenjem. Međutim, postoje neke legure koje su dobro prikladne za obje primjene.
Prilikom traženja najboljeg lemljenja ploča, prva odluka koju ćete morati donijeti je koju vrstu lemljenja planirate raditi. Ako lemite reflow ili valno lemljenje, morat ćete potražiti lemnu ploču koja nema nikakav fluks. To je zbog činjenice da se fluks obično nanosi sam prije nanošenja lema. Lemljenje valom i reflow također se radi s pastom za lemljenje, a prisutnost olova ponekad može dovesti do stvaranja metalne pjene, kao i potencijalnih zabrinutosti za okoliš.
Lemljenje glačalom obično je najlakše ako odaberete proizvod koji ima kolofonijsku jezgru. Uključivanje toka unutar lema olakšava rukovanje, što obično može pomoći da posao ide brže. Drugi važan čimbenik koji treba uzeti u obzir je legura od koje je napravljen lem, iako je svaka legura kositra i olova koja sadrži preko 60% kositra obično dovoljno dobra za električne radove.
Nakon što odredite trebate li čvrsti ili zalijepljeni lem na ploči, morat ćete uzeti u obzir niz drugih čimbenika. Iako je opće pravilo odabrati lem koji sadrži više od 60% kositra, neke primjene zahtijevaju posebne legure. Ako radite s pločicom na kojoj će lem doći u kontakt sa zlatnim ili srebrnim tragovima ili komponentama kruga, morat ćete odabrati lem koji nije pretjerano reaktivan s tim metalima.
Prisutnost kositra u lemu zapravo može otopiti i zlato i srebro. Lem na pločici koji sadrži indij obično je dobar izbor ako dolazi u kontakt sa zlatom, budući da indij ne reagira sa zlatom kao kositar. Dodavanje srebra u slitinu kositra i olova može pomoći u smanjenju nuspojava na komponente srebrne pločice, iako se u tim slučajevima mogu koristiti i legure bez kositra.