Strah od stopala poznat je kao podijafobija. Osobe s podijafobijom obično se uplaše ili gade kad god su oko nogu, čak i vlastitih. Često ne dopuštaju nikome drugome da im dira stopala, a ponekad po cijele dane i noći nose cipele ili čarape kako nikada ne bi morali vidjeti svoja stopala. Kao i većina fobija, strah od stopala je obično iracionalan strah. Mnogi ljudi mogu prevladati iracionalne strahove taktikom kognitivno-bihevioralne terapije koja se naziva sustavna desenzibilizacija. Ova metoda može pomoći ljudima da prevladaju strah tako što će biti izloženi svojim okidačima fobije u sigurnom i kontroliranom okruženju.
Tijekom tipične terapijske sesije, osoba s podijafobijom postupno se susreće sa stopalima uz pomoć terapeuta. Na primjer, u ranoj sesiji, od pacijenta se može jednostavno tražiti da nacrta sliku stopala ili pročita o stopalima. Kasnije će možda gledati video o stopalima ili gledati nečija stopala kroz vrata. Konačno, osoba obično ima susret sa stopalima u stvarnom životu.
Smisao sustavne desenzibilizacije je natjerati osobu da shvati da je strah od stopala iracionalan. Ova terapija, u kombinaciji s tehnikama opuštanja, često pomaže osobi da vidi da stopala obično nisu štetna ili opasna. U mnogim slučajevima, osoba počinje stjecati kontrolu nad svojim strahom, što je važan korak prema prevladavanju straha od stopala.
Osobe s podijafobijom obično doživljavaju jaku anksioznost kad god naiđu na stopala. To se može dogoditi čak i ako nisu u kontaktu sa stvarnim stopalima. Oni mogu početi imati simptome anksioznosti kada se suoče s fotografijom stopala, kad vide stopala na televiziji ili čuju druge ljude kako govore o stopalima. Strah od stopala ponekad može postati toliko jak da ometa nečiji društveni život i poslovanje.
Tipični simptomi podijafobije uključuju otežano disanje, drhtanje, lupanje srca, znojenje, mučninu ili bol u prsima kad god je osoba oko nogu. Osoba može osjećati vrtoglavicu, vrtoglavicu ili kao da bi se onesvijestila. Neki ljudi s podijafobijom osjećaju se kao da su ludi ili da gube dodir sa stvarnošću. Simptomi anksioznosti mogu biti toliko jaki da se osoba može osjećati kao da umire.
Osim terapijskih sesija, osobe s podijafobijom mogu samostalno poduzeti korake kako bi pobijedile svoje strahove. Na primjer, jednostavno učenje o fobijama ponekad ide dug put prema prevladavanju tjeskobe. Mnogi ljudi osjećaju utjehu kada znaju da i drugi ljudi imaju iracionalne strahove.