Elektromiografija (EMG) pomaže otkriti moguće abnormalnosti u ljudskom tijelu bilježeći električne impulse stvorene mišićnom aktivnošću za medicinsku analizu. Postoje dvije opće vrste EMG aparata: površinski i intramuskularni. Površinski EMG detektira aktivnost putem elektroda postavljenih na površinu kože. Intramuskularni EMG stroj, s druge strane, detektira aktivnost putem igala umetnutih izravno u mišić. Stupanj invazivnosti i rezultirajuća osjetljivost dviju metoda omogućuju različite medicinske primjene.
EMG aparat mjeri veličinu, frekvenciju i opći oblik potencijala motoričke jedinice nastalih pacijentovim pokretom. Kada motorni neuron inervira mišićna vlakna, lagano električno pražnjenje emitira se iz neurona u mišićna vlakna. Elektromiograf može otkriti zbroj ove aktivnosti i zabilježiti ga za interpretaciju. EMG testovi bilježe aktivnost i kada su mišići u mirovanju i kada ih pacijent steže. Kako bi dobili točna mjerenja, stručnjaci obično prikupljaju od 10 do 20 očitanja prije završetka testa.
Površinski EMG stroj radi tako što se elektrode postavljaju na kožu pacijenta, učvršćene ljepljivim flasterima. Te su elektrode povezane s finim žicama koje prenose svaku električnu stimulaciju koju prime od tijela natrag na uređaj koji može registrirati i bilježiti impulse. Tehničari tada mogu protumačiti očitanja i identificirati sve neuobičajene aktivnosti.
Intramuskularni EMG aparat je, s druge strane, invazivniji i uključuje umetanje igličastih elektroda u pacijentovu kožu. Očitavanja se mogu odmah uzeti kada igla prodire u kožu i može pružiti vrijedan uvid u pacijentovu mišićnu aktivnost. Budući da elektrode mogu mjeriti potencijale motoričke jedinice u bližoj blizini, intramuskularni EMG je obično mnogo točniji i dublji od površinskog EMG. Ponekad se osjetljivost mjernog uređaja može smatrati nepotrebnom za testove koji zahtijevaju jednostavnije dijagnoze.
Elektromiografija može pomoći liječnicima utvrditi imaju li pacijenti određene poremećaje te jesu li uzroci mišićne ili neurološke prirode. Mišićni poremećaji obično pokazuju niske amplitude kao rezultat smanjene mišićne aktivnosti, dok neurološki poremećaji obično imaju veće amplitude zbog ponovnog pokretanja motornih neurona. EMG testovi se često preporučuju pacijentima koji imaju drhtanje, gubitak kontrole mišića ili neuobičajenu slabost mišića kako bi se dijagnosticirali uzroci ovih abnormalnosti. Atletski treneri također mogu koristiti EMG stroj za praćenje fizičkog razvoja svojih klijenata i prilagođavanje njihovih treninga u skladu s nalazima.