Petarda je možda jedan od prvih vatrometa s kojim mladi budući pirotehničar nauči rukovati. Sastoji se od male kartonske cijevi omotane ukrasnim papirom, s jednim krajem koji se proteže s fitiljnim fitiljem. Ideja je staviti ga na tlo, zapaliti fitilj, a zatim se povući. Unutar nekoliko sekundi trebao bi se pojaviti bljesak svjetla i glasan prasak. Ako se zapali cijeli niz petardi, rezultat je niz malih eksplozija i izdašna zaliha dima i vatre.
Pa kako te stvari zapravo funkcioniraju? Odgovor leži u prirodi kemikalija pakiranih unutar cijevi i tlaku koji stvaraju nakon što počnu gorjeti. Tipična petarda sadrži malu količinu crnog baruta ili baruta, koji brzo gori kada dođe u dodir s otvorenim plamenom, kao što je kemijski impregnirani fitilj od papira.
Crni prah se sastoji od tri sastojka: kalijevog nitrata, drvenog ugljena (ili šećera) i sumpora. Tipičan omjer ova tri sastojka bio bi 75% kalijevog nitrata, 15% drvenog ugljena ili šećera i 10% sumpora. Svaka od ovih kemikalija igra važnu ulogu u reakciji koja započinje kada plamen dosegne drveni ugljen i pokrene vatru.
Unutar kartonske cijevi, čvrsto upakirani crni prah općenito ostaje stabilan dok se fitilj ne upali. Kada fitilj izgori u cijevi, prvi se zapali drveni ugljen. Sumpor stupa u interakciju s ugljikom u zapaljenom ugljenu i počinje stvarati plinove. Kalijev nitrat djeluje kao oksidant, u biti dodaje više kisika u smjesu i čini vatru još žešćom. Plinovi se nastavljaju širiti, ali nemaju gdje ispustiti zrak u cijevi petarde.
Konačno, tlak plinova postaje prevelik za cijev i ona se rasprsne, stvarajući glasan zvuk pucanja povezan s vatrometom. Gorući crni prah također postaje vidljiv, uzrokujući kratki bljesak svjetla i pramen crnog dima. Sama petarda postaje dovoljno lagana da je vjetar odnese, zbog čega nakon paljenja često nema ni traga od vatrometa.
Međunarodni zakoni koji se odnose na vatromet kontroliraju koliko crnog praha proizvođač vatrometa može staviti u pojedinačnu petardu. Male koje se koriste tijekom proslave kineske Nove godine ili 4. srpnja općenito ne sadrže puno crnog baruta, ali određene ilegalne petarde mogu sadržavati razine približne količini komercijalnog dinamita. Nekoliko proizvođača vatrometa prodaje veće verzije koje navodno sadrže najveću količinu crnog baruta dopuštenu zakonom, ali stvarni rezultati mogu varirati.
Kao i kod svakog drugog pirotehničkog sredstva, petardu treba paliti samo u kontroliranim uvjetima i nikada se ne smije mijenjati prije upotrebe. Čak i mala može uzrokovati ozbiljnu štetu na tijelu ili imovini korisnika ako se ne koristi prema namjeni. Također se nikada ne smije paliti tijekom sušnih uvjeta ili u gradovima u kojima se vatromet klase C smatra ilegalnim.