Kako radi termostat?

Termostat je uređaj koji se koristi za upravljanje sustavom grijanja ili hlađenja tako da održava određenu temperaturu ili održava temperaturu unutar određenog raspona. U domu, primjerice, ovaj uređaj može automatski uključiti sustav grijanja kada temperatura u domu padne ili uključiti klima uređaj kada postane prevruće. Kako topli ili hladni zrak ispuni prostoriju i postigne željenu temperaturu, uređaj tada isključuje sustav. Postoje dvije glavne vrste termostata: mehanički i digitalni. Mnogi digitalni termostati također su programabilni, što omogućuje korisniku da postavi različite željene temperature za različita doba dana ili dane u tjednu.

Mehanički termostati

Mehanički termostat koristi fizička sredstva za mjerenje temperature zraka i aktiviranje prekidača koji uključuje sustav grijanja ili hlađenja i isključuje ga. Postoji nekoliko vrsta senzorske tehnologije koje se mogu koristiti u mehaničkim termostatima, kao što su bimetalne trake, pelete od voska, žarulje napunjene plinom ili cijevi napunjene zrakom. Svaki od ovih tipova senzora će reagirati na promjene temperature, poput širenja ili skupljanja, te će aktivirati odgovarajući prekidač za podizanje ili snižavanje temperature. Žarulje punjene živom nekada su se obično koristile u termostatima, ali je njihova upotreba ukinuta ili zabranjena na mnogim mjestima zbog opasnosti od žive.

Najčešća od ovih tehnologija u kućnim termostatima je bimetalna traka. Ova tehnologija koristi dvije tanke trake različitih metala – poput bakra i željeza, bakra i čelika te mjedi i čelika – spojene zajedno i smotane u svitak. Kako se temperatura mijenja, različiti metali se šire ili skupljaju različitim brzinama, uzrokujući savijanje trake. Kada se traka savije dovoljno da dodirne električni kontakt i završi električni krug, uključuje sustav grijanja ili hlađenja. Ako se temperatura promijeni dovoljno da se traka odvoji, kontakt se gubi i sustav se isključuje.

Digitalni termostati

Mnogi domovi sada imaju digitalne termostate koji koriste elektroničke senzore umjesto fizičkih sredstava za praćenje promjena temperature. Ovi uređaji prema potrebi uključuju ili isključuju sustave hlađenja ili grijanja na temelju očitanih temperatura od strane elektroničkih senzora. Digitalni termostat obično zahtijeva jednu ili više baterija za napajanje. Gumbi i prekidači omogućuju korisniku kontrolu postavki, a zaslon prikazuje postavke kao i trenutnu temperaturu.

Postavljanje termostata
Za postavljanje mehaničkog termostata korisnik obično mora okrenuti kotačić ili pomaknuti polugu. Jedna uobičajena vrsta mehaničkog termostata ima brojčanik na kojem je otisnut raspon temperatura, a korisnik jednostavno okreće kotačić sve dok se mala strelica ili crta ne pojavi na željenoj temperaturi. Drugi tip je pravokutni i ima dvije poluge koje omogućuju korisniku postavljanje minimalne i maksimalne temperature. Ovi termostati često također imaju prekidače koji omogućuju korisniku da uključi ili isključi sustav grijanja ili hlađenja, kao i sve ventilatore koji bi mogli biti dio sustava.

Prilikom postavljanja digitalnih termostata, korisnici u većini slučajeva jednostavno gledaju zaslone i tipke za unos željenih postavki. Neki noviji modeli imaju zaslone osjetljive na dodir umjesto zasebnih gumba i zaslona. Za programabilni model, korisnik može odabrati različite postavke za određena vremena, kao što su kada stanari doma spavaju, kada se prvi put bude ili kada su odsutni na poslu ili u školi. Programabilne postavke ne samo da mogu učiniti dom ugodnijim, već mogu i uštedjeti energiju sprečavajući nepotrebno uključivanje ili isključivanje sustava grijanja ili hlađenja, na primjer kada nikoga nema kod kuće. Ovisno o modelu, ova programirana vremena mogu biti kada uređaj počinje prilagođavati temperaturu ili uređaj može početi raditi ranije tako da se željena temperatura postigne u programirano vrijeme.
Idealne kućne postavke
Većina ljudi postavlja svoje termostate na temperature ili raspone na kojima im je najugodnije. Neki ljudi, međutim, radije štede energiju i novac prilagođavajući svoje postavke za nekoliko stupnjeva. Mnogi ljudi smatraju da je najugodnija sobna temperatura oko 70° Fahrenheita (21.1° Celzijusa) do 72° Fahrenheita (22.2° Celzija). Većina ljudi, na primjer, ne primjećuje razliku između 72° Fahrenheita (22.2° Celzija) i 74° Fahrenheita (23.3° Celzija), pa postavljanje termostata da uključi klima uređaj na nešto višoj temperaturi može uštedjeti energiju i novac bez značajnog utjecaja na razinu udobnosti u domu.

Neki stručnjaci preporučuju postavljanje kućnog termostata tako da se grijanje uključuje na 67° Fahrenheita (19.4° Celzijusa), a sustav hlađenja na 77° Fahrenheita (25.6° Celzijusa). Te se postavke mogu prilagoditi različitim godišnjim dobima, dijelom zato što ljudi općenito nose više odjeće tijekom hladnijih mjeseci, a manje odjeće tijekom toplijih mjeseci, bez obzira na to jesu li unutra ili vani. Ljudima je često ugodnije spavati na nižim temperaturama, pa se termostati koji se mogu programirati mogu postaviti tako da dopuste da temperatura padne na oko 62° Fahrenheita (16.7° Celzijusa) tijekom normalnih sati spavanja.