Ljudsko tijelo ima niz strategija za borbu protiv infekcija ili njihovo sprječavanje. Cijeli naš aparat za borbu protiv infekcija naziva se “imuni sustav”. Imunološki sustav ljudskog tijela ne uključuje samo bijela krvna zrnca, koja pokušavaju uhvatiti i uništiti klice, već i niz mehanizama koji sprječavaju klice u stvaranju infekcije.
U većini slučajeva, ljudi imaju određena svojstva u svojim tijelima koja se nazivaju urođenim imunitetom, omogućujući tijelima da se bore protiv infekcija gotovo u svakom trenutku. Na primjer, koža, naš najveći organ, neprestano se bori protiv infekcije ili sprječava infekciju djelujući kao barijera protiv stranih, neljudskih stanica. Drugi dijelovi našeg tijela ili sadržaji u našim tijelima uvijek su na oprezu u borbi protiv infekcija.
Crijeva i želudac sadrže sluz koja može uhvatiti mali broj stranih bakterijskih stanica, sprječavajući tijelo da se zarazi. Ljudska tijela koriste razne kiseline u organima koji stvaraju neprijateljsko okruženje za strane stanice. U našim tijelima također ugošćujemo korisne bakterije koje pomažu zadržati druge bakterije koje ulaze u tijelo pod kontrolom.
Osim ovih urođenih imuniteta, tijelo počinje jako raditi na početku infekcije kako bi uhvatilo i ubilo infekciju. Kada se strane bakterijske, virusne ili parazitske stanice pokušaju nastaniti u našim tijelima, to aktivira specifičnu vrstu bijelih krvnih stanica zvanih neutrofili. Neutrofile možete zamisliti kao male vojne baze smještene u tijelu koje su pozvane u akciju i spremne za borbu protiv infekcija, kada se strane stanice pojave u tijelu.
U suštini, kada se tijelo susreće s infektivnim agensima, neutrofili preplavljuju područje gdje se odvija “invazija”. Mogu se zalijepiti za bakterije ili gljivice, čineći ih nepomičnima ili beskorisnima, ili mogu ispuštati kemikalije koje ubijaju bakterije. Oni također mogu biti u misijama hvatanja, uništavanja i jedenja, u kojima se bore protiv infekcija do smrti.
Naša tijela također uče prepoznati infektivne agense, što nas često čini imunim na viruse ili bakterije kojima smo prethodno bili izloženi. Primarni akteri takozvanog stečenog imunološkog odgovora su limfociti, također vrsta bijelih krvnih stanica. Limfociti su dvije vrste, nazvane B i T stanice i obično su napravljene od koštane srži i timusne žlijezde našeg tijela.
Kada prepoznatljivi “napadnik”, nešto čemu je tijelo već bilo izloženo u prethodnom trenutku, uđe u tijelo, B i T stanice putuju do mjesta invazije. T stanice oslobađaju proteine koji pomažu stimulirati B stanice, a također mogu stimulirati smrt stanica našeg tijela kako bi spriječili širenje infekcije. B stanice su stanice “ubojice” koje se odmah počinju boriti protiv infekcija.
T stanice također mogu otpuštati kemikalije koje uzrokuju da specijalizirane B stanice, zvane fagociti, proizvode odgovor u tijelu koji čini okruženje negostoljubivim za infekciju. Na primjer, groznica je reakcija na prisutnost vlastitih tjelesnih fagocita, a više temperature u tijelu zapravo se mogu boriti protiv infekcija “kuhanjem” stranih stanica.
Ove precizne radnje ljudskog tijela u borbi protiv infekcija mogu biti narušene ako je broj bijelih krvnih stanica nizak. To znači da je imunološki sustav manje učinkovit, koji se možda neće moći s lakoćom boriti protiv infekcija. U nekim slučajevima, potrebno je oslabiti imunološki sustav jer ne pali. Osobe s autoimunim bolestima imaju neodgovarajući imunološki odgovor na stanice koje bi trebale postojati u njihovom tijelu. Neka stanja poput lupusa i HIV-a prevare imunološke stanice da povjeruju da su druge stanice u tijelu “strane”. To uzrokuje smrt stanica i disfunkciju organa “prijateljskom vatrom”. Drugim riječima, tijelo napada samo sebe.
S druge strane, kada ljudi imaju transplantaciju, imunološki odgovor pokušava uništiti presađene organe jer su oni strani tijelu. To znači da primatelj organa mora uzimati imunosupresivne lijekove kako bi spriječio tijelo da se bori protiv onoga što percipira kao strano. Loša strana imunosupresiva je ta što čine tijelo ranjivijim na druge strane napadače, poput bakterija i virusa koji mogu uzrokovati infekcije. Drugim riječima, zaustavljanje aktivnosti koje se bore protiv infekcija u tijelu često znači veću učestalost infekcija.