Obveznica je potvrda o dugu koja se može kupiti kao ulaganje. Učinak obveznice mjeri se određivanjem iznosa povrata koji investitor dobiva od obveznice u usporedbi s iznosom koji je platio. Ovo mjerenje, koje se također naziva prinosom, ovisi o kamatnoj stopi koju plaća izdavatelj obveznice i o nominalnoj vrijednosti obveznice, koja je iznos glavnice koju ulagač prima na obveznicu. Jednostavnim dijeljenjem primljene kamate s nominalnom vrijednošću dobit će se postotak koji je ekvivalent prinosu na obveznicu. Međutim, važno je napomenuti da se obveznicama ne trguje uvijek po nominalnoj vrijednosti, tako da će stvarna kupovna cijena utjecati i na uspješnost obveznica.
Mnogi ulagači odabiru obveznice zbog stabilnosti koju pružaju čak iu teškim ekonomskim vremenima. Kada ulagač kupi obveznicu, on u biti daje zajam izdavatelju obveznice, što može biti bilo koja institucija, od vlade do korporacije, koja želi prikupiti sredstva. Zauzvrat, izdavatelj vraća ulagaču redovitim plaćanjima kamata i na kraju otplaćuje glavnicu na kraju razdoblja obveznice. Ulagači nastoje izmjeriti učinak obveznica kako bi mogli odabrati one koje najbolje odgovaraju njihovim investicijskim potrebama.
Osnovna jednadžba za mjerenje uspješnosti obveznice, također nazvana prinos na obveznice, zahtijeva dijeljenje ukupnih kamata s nominalnom vrijednošću obveznice. Na primjer, zamislite da vlasnik obveznice prima 200 američkih dolara (USD) na ime kamata tijekom vijeka trajanja obveznice čija nominalna vrijednost, također nazvana nominalna vrijednost, iznosi 1000 dolara. Podijelite 200 USD s 1,000 USD daje stopu od 20 ili 20 posto. Ulagači bi trebali shvatiti da je kuponska stopa ove obveznice također 20 posto, budući da će prinos obveznice uvijek biti jednak stopi kupona kada se obveznice kupuju po nominalnoj vrijednosti.
Međutim, mjerenje učinka obveznica rijetko je tako jednostavno, jer se obveznice često kupuju po cijeni koja nije nominalna. U tim slučajevima, prinos obveznice kreće se u obrnutom smjeru od cijene obveznice. Na primjer, obveznica kupljena po vrijednosti nižoj od nominalne imala bi veći prinos, dok bi obveznica kupljena po vrijednosti iznad nominalne imala manji prinos.
Ova dihotomija u uspješnosti obveznica znači da percepcija vrijednosti obveznice ovisi o poziciji ulagača. Nekome tko drži obveznicu ne smeta što cijena raste, jer kupon ostaje isti, a viša cijena znači da obveznica vrijedi više ako investitor odluči prodati. S druge strane, oni koji žele kupiti obveznicu vjerojatno će tražiti obveznice s nižim cijenama i višim prinosima.