Poput grožđa koje se postupno smanjuje i postaje grožđice, Zemljin se mjesec mijenjao tijekom posljednjih nekoliko stotina milijuna godina. Znanstvenici ukazuju na ono što nazivaju “naslonima” – niske grebene koji nalikuju stijenama stepenica – na mjesečevoj površini kao dokaz da se kugla smanjuje kako se njezina unutrašnjost hladi. Ovi grebeni nalik na rasjede obično se protežu nekoliko milja, a njihove formacije stvaraju “mjesečeve potrese”, s podrhtavanjem koji mogu biti umjereno jaki, procjenjuje se na “oko pet na Richterovoj ljestvici”, kaže Thomas Watters, viši znanstvenik na Smithsonianu Nacionalni muzej zrakoplovstva i svemira u Washingtonu.
Na mjesec i dalje:
Znanstvenici su analizirali podatke iz serije seizmometara koje su na Mjesec postavili različiti astronauti Apolla, počevši od posade Apolla 11 1969. Četiri seizmometra još uvijek bilježe plitke mjesečeve potrese.
U istraživanju objavljenom u izdanju časopisa Nature Geoscience iz 2019., nova analiza pokazuje da se većina potresa događa kada je Mjesec na ili blizu svog apogeja – najudaljenije točke od Zemlje u svojoj orbiti.
NASA planira poslati posadu koja će uključivati ženu astronauta na Mjesec do 2024. Nadaju se da će sletjeti na lunarni Južni pol u prvoj u nizu lunarnih ekspedicija koje bi u konačnici mogle dovesti do misije na Mars.