Jedna od najvećih prijetnji ljudskoj rasi danas je postojanje preko 100 milijuna nagaznih mina u više od 70 zemalja, a neki izvori kažu da se godišnje zakopa dodatnih 5 milijuna novih. Neotkrivene mine predstavljaju probleme državama koje trebaju povratiti što više zemlje za poljoprivredne svrhe, kao i nedužnim civilima koji i dalje pate dugo nakon završetka sukoba. Procjenjuje se da svake godine od nagaznih mina pogine 26,000 ljudi, od kojih su mnogi djeca koja se igraju u poljima. Postoji niz načina za otkrivanje ovih uređaja, od jednostavnih detektora metala do naprednih zvučnih generatora, ali do sada se nijedna od ovih metoda nije pokazala 100% učinkovitom, a cijena nekih metoda je previsoka.
Jedna od najstarijih metoda za otkrivanje nagaznih mina je jednostavan detektor metala u petlji. Uvježbani vojnici preletjeli bi sumnjivo minsko polje i upotrijebili dugačke šiljke kako bi istražili sve pozitivne znakove zakopanog metala. Sve mine pronađene ovom metodom ili će biti deaktivirane na licu mjesta ili označene za buduće djelovanje. U kombinaciji s naporima čišćenja mina, teški buldožeri često bi bili opremljeni s naprijed postavljenim mlatilicama ili utezima dizajniranim da detoniraju mine. Ova metoda se općenito koristila za osiguravanje sigurnog prolaza za trupe, a ne za čišćenje cijelog polja. Razina lažno pozitivnih očitanja također je bila vrlo visoka, budući da bi drugi metalni geleri aktivirali detektore i prikrili potpis prave mine. Protupješačke naprave također su prvenstveno bile izrađene od keramike ili plastike koje tradicionalni elektronički čistači ne mogu lako otkriti.
Drugi način otkrivanja nagaznih mina je korištenje dresiranih životinja. Psi se mogu istrenirati da nanjuše kemijske znakove zakopanih mina i signaliziraju svojim ljudskim kontrolorima, ali takav posao može biti iscrpljujući za životinje i opasan za timove za uklanjanje ljudi. Druge životinje također su korištene na sličan način, uključujući nekoliko vrsta štakora. Ti se štakori mogu uvježbati da hodaju kroz polje i signaliziraju sve pozitivne pogotke. Ove životinje su posebno korisne jer su previše lagane da detoniraju većinu uređaja. Proces pretraživanja i dalje može biti vrlo radno intenzivan, s procjenama troškova od 300 do 3,000 dolara (USD) po otkrivenoj mini.
Mali roboti se također koriste za otkrivanje nagaznih mina, iako se još uvijek moraju poboljšati prije nego što se mogu koristiti u velikim razmjerima. Ovi daljinski upravljani roboti pričvršćeni su na kompaktne detektore metala ili radarske jedinice koje prodiru u zemlju i šalju se u sumnjiva minska polja. Ljudski operater može tražiti prepoznatljive elektroničke potpise koji bi mogli značiti da je prisutna mina. Robot ispušta sprej za označavanje i vraća se u svoje područje. Izrada takvog robota je, međutim, vrlo skupa, a tehnologija identifikacije još uvijek nije usavršena.
Kako bi uklonili problem lažnih pozitivnih očitanja i onečišćenja metalom, znanstvenici također rade na sustavu zvučne detekcije koji je dizajniran da prodre u tlo i zapravo uzrokuje vibriranje kućišta nagaznih mina. Konvencionalni generatori zvučnih valova nisu praktični za potrebe detekcije, budući da bi potrebna količina zvučne energije oglušila svakoga u tom području. Slično kao što laserska zraka koncentrira svjetlosnu energiju, novi oblik zvučnog generatora fokusirao bi zvučne valove na određeno područje i detektirao vibracije bilo kojeg uređaja koji je tamo zakopan. Zvuk se ne bi čuo ni nekoliko metara od uređaja, što ga čini sigurnim za ljudsku upotrebu. Sigurno uklanjanje otkrivenih mina i dalje bi ostalo problematično, ali bi se barem smanjio broj lažno pozitivnih.
Jedna zanimljiva nova metoda za otkrivanje mina još je u eksperimentalnoj fazi, ali obećava. Oblik lisnate biljke zvan potočarka genetski je modificiran da pocrveni u prisutnosti kemikalija povezanih s tim uređajima. Plan korištenja ove modificirane potočarke prvo bi uključivao prskanje sumnjivog minskog polja posebnim gnojivom. Sjeme potočarke tada bi se bacalo u polje i puštalo da raste. U roku od nekoliko tjedana, bilo kakvo izlaganje kemikalijama sadržanim u nagaznim minama dovest će do toga da lišće potočarke pocrveni, čime će označiti lokaciju mina. Modificirana potočarka raste samo u posebnom gnojivu, što bi smanjilo šanse za invazivni rast sličan kudzu. Ova bi metoda bila organska, točna i ekonomična, budući da bi se velika površina obradivog zemljišta mogla očistiti od eksploziva u daleko kraćem vremenu od metoda koje se trenutno koriste.