Postoje trenuci kada nas osjećaj krivnje može motivirati da se popravimo, promijenimo destruktivni obrazac ili prihvatimo nedjelo. Nakon što je nepravda ispravljena, ovaj osjećaj krivnje često se zamjenjuje osjećajem olakšanja ili moralne ravnoteže. Ali što se događa kada osjećaj krivnje nikada u potpunosti ne nestane ili ga zamijeni još veći osjećaj krivnje ili srama? Kako se osoba može prestati osjećati krivom kada na intelektualnoj razini shvaća da nije počinila nikakvo stvarno zlo ili sramotno djelo?
Jedan od razloga zašto osoba možda nema sposobnost prestati osjećati krivnju je odgoj. Dijete koje je nepravedno okrivljeno za nepravde drugih, na primjer, može odlučiti apsorbirati te osjećaje krivnje umjesto da eskalira situaciju ili se suoči s pravim krivcem. Možda je lakše prihvatiti krivnju za manji prekršaj, a ne pokrenuti još veći sukob s pravim počiniteljima. S vremenom se pasivno dijete možda neće moći prestati osjećati krivim za sam prekršaj ili za svoju nesposobnost ili nespremnost da se brani ili pravilno preraspodijeli krivnju. Ovaj rani obrazac prihvaćanja krivnje drugih može odrasloj osobi otežati da se ne osjeća krivim zbog prošlih događaja.
Još jedan razlog zašto neki ljudi možda ne mogu prestati osjećati krivnju jesu duga sjećanja i malo mogućnosti da ih pomire. Nije neobično ponavljati određena sjećanja iznova i iznova, posebno ona koja nas ostavljaju sa snažno pomiješanim emocijama krivnje, posramljenosti ili srama. Događaj koji izaziva osjećaj krivnje kod jedne osobe može zapravo biti mrlja na radaru za druge. Ako želite eliminirati osjećaj krivnje zbog prošlih događaja, možda biste trebali razmisliti o psihoterapiji ili drugim oblicima osobnog savjetovanja koji potiče “terapiju razgovorom”. Ponekad vam sam čin izgovaranja sjećanja nadahnjujućeg krivnje može pomoći da ga prevladate i smanjite svoju današnju razinu nedefinirane krivnje.
Ponekad vlastita osobnost osobe djeluje protiv njih kada se nosi s osjećajem krivnje. Perfekcionist koji ne uspije postići nemogući cilj, na primjer, može sebe kazniti nepotrebnom krivnjom zbog uočenog nedostatka fokusa. Osoba koja je sklona udovoljavanju ljudima može se mučiti krivnjom ako netko odbije njezine pokušaje prijateljstva ili ne hvali njezin trud na projektu. Kako biste prestali osjećati krivnju kada ne postoji razlog za krivnju, možda biste željeli ispitati koje osobine osobnosti mogu potaknuti te osjećaje i što se može učiniti da se prvo sagledaju te osobine. Jednom kada perfekcionist nauči živjeti s nesavršenošću, na primjer, tada ne bi trebao iskusiti ni približno toliko nepotrebnih osjećaja krivnje.
Neki ljudi smatraju da se prestaju osjećati krivima kada su ili riješili ili barem uložili napor da razriješe prošlu indiskreciju. To bi moglo značiti da nazovete bivšeg kolege ili suradnika ili prijatelja i da se službeno ispričate za nešto što ste možda učinili ili rekli. Možda biste željeli razgovarati o sjećanju iz djetinjstva koje potiče osjećaj krivnje s nekim tko je bio tamo i koji vas može uvjeriti da nije učinjena trajna šteta. Osjećaj krivnje također može biti znak kliničke depresije, pa biste trebali razmisliti o tome da liječnik prepiše lijekove za depresiju ili anksioznost.