Postoji niz različitih metoda koje se koriste za provjeru količine kofeina u određenom napitku. Korišteni testovi ovise o brojnim čimbenicima, uključujući i koliko precizna mjerenja moraju biti. U laboratorijskim uvjetima tri najčešća testa su tekućinska kromatografija, plinska kromatografija i UV spektroskopija.
I tekućinska i plinska kromatografija rade na približno istom principu, propuštajući mobilnu fazu nečega kroz stacionarni sloj kako bi se dijelovi odvojili. U osnovi, sve što pokušavate testirati prosljeđuje se u stupac neke vrste materijala. Različiti dijelovi, kao što je kofein u piću, odvajaju se zbog različitih afiniteta koje imaju za sve što se koristi kao stacionarni krevet. Rezultat ovog procesa, kromatogram, je graf s različitim vrhovima, pri čemu svaki vrh predstavlja drugu komponentu. Dakle, nakon što se ovakav test pokrene na piću, tko god radi test, samo treba pogledati kromatogram za vrh kofeina, kako bi utvrdio koliko je kofeina bilo prisutno u cjelokupnoj smjesi.
U tekućinskoj kromatografiji, sve što se ispituje ostat će u tekućem obliku dok prolazi kroz stacionarnu fazu. Tekuća kromatografija može se odvijati u koloni, ali se može odvijati i u ravnini. Za veću preciznost i s višim tlakom, tekućina se može podvrgnuti onome što se naziva tekućinskom kromatografijom visoke učinkovitosti (HPLC), što je zapravo ono što se koristi za najpreciznije određivanje sadržaja kofeina. U plinskoj kromatografiji tekućina koja se ispituje stavlja se u plinovito stanje zajedno s pokretnim plinom kao što je helij prije prolaska kroz stacionarnu fazu.
U UV spektroskopiji, svjetlost se propušta kroz tekućinu, a način na koji svjetlost izlazi s druge strane pomaže znanstvenicima odrediti sadržaj kofeina u tekućini. Različiti spojevi imaju različite valne duljine, a one su prilično precizne. Vidjevši kako se mijenja boja svjetlosti koja prolazi kroz tekućinu, znanstvenici mogu vrlo precizno odrediti količinu različitih spojeva koji se nalaze u tekućini. Ovo je prilično popularna metoda određivanja kofeina u tekućinama, a nedavni napredak na tom području učinio ga je još specifičnijim.
Nedavno se pojavila nova metoda utvrđivanja sadrži li piće kofein ili ne. Koristeći antitijela lame i deve otporna na toplinu, znanstvenici su došli do vrlo prenosivog uređaja koji se može baciti u šalicu kave, čaja ili bilo kojeg drugog pića kako bi otkrili prisutnost kofeina. Iako ova tehnika ne daje točne količine, korisna je za ljude koji pokušavaju u potpunosti izbjeći kofein u svojoj prehrani i žele biti sigurni da bezkofein koji naručuju zapravo ne sadrži kofein.