Znoj pomaže ljudima da se rashlade po vrućem vremenu ili kada se naprežu i stoga je važan dio termoregulacije, održavanja ujednačene tjelesne temperature. Vlaženjem kože tekućina hladi tijelo dok isparava. Također pomaže u izlučivanju, odnosno uklanjanju otpadnih proizvoda iz tijela, te pomaže u zaštiti kože od opasnosti iz okoliša kao što su bakterije i kemikalije. Znoj proizvode žlijezde u koži kao odgovor na temperaturu ili druge podražaje.
Sadržaj znoja je uglavnom voda, ali oko 0.2 do 1% otopljene tvari čine minerali, laktat i urea. Osim što je potaknut porastom temperature, može biti uzrokovan i mučninom i stresom. Hlađenje tijela obično smanjuje znojenje.
Žlijezde znojnice u koži kontrolira hipotalamus u mozgu, dio autonomnog živčanog sustava. Temperaturni receptori u koži utječu na tjelesnu hipotalamusnu ili središnju temperaturu, koja zauzvrat šalje signale hipotalamusu. Zagrijana koža snižava hipotalamičku zadanu točku ili prag na kojem počinje znojenje. Kada se postigne ova zadana vrijednost, hipotalamus šalje signale za aktiviranje žlijezda.
Ove žlijezde su namotane, cjevaste strukture u epidermi ili koži. Svaka sadrži posebnu vrstu stanica zvane mioepitelne stanice koje se skupljaju kada se aktiviraju. Ovim se pokretom stišću žlijezde, izlučujući znoj izravno na površinu kože.
Ljudska koža sadrži dvije vrste žlijezda znojnica: merokrine i apokrine. Merokrine žlijezde su brojnije i raširenije, te pliće od apokrinih žlijezda. Nalaze se po cijelom tijelu, s najvećim koncentracijama na dlanovima i tabanima. Ove žlijezde su odgovorne za većinu onoga što ljudi misle kao znojenje.
Apokrine žlijezde nalaze se u pazuhu, preponama i oko bradavica. Izlučuju viskozniji, mutni produkt i postaju aktivni u pubertetu. Prisutnost bakterija u tim žlijezdama ponekad uzrokuje primjetan miris, što je dio zašto neki ljudi ispuštaju očiti miris kada se znoje. Pretpostavlja se da te žlijezde luče feromone, koji potencijalno mogu prenijeti signale drugima utječući na njihovu hormonsku razinu.