Azbest je skupina vlakana, prirodnih i umjetnih, koja su se naširoko koristila prije sredine 1970-ih za izolaciju zgrada, pripremu šindre i suhih zidova te za ugradnju cementnih cijevi i podnih pločica. Iako je azbest još uvijek dio građevinskih materijala, određena se vlakna više ne koriste zbog svoje vrlo porozne konzistencije koja ih čini vjerojatnijim udisanjem.
Uklanjanje azbesta je neophodno za sprječavanje brojnih ozbiljnih respiratornih problema. Budući da se azbest može udahnuti i ostati u plućima nekoliko godina, može dovesti do svega, od nedostatka zraka i kašlja do raka pluća, pa čak i smrti.
Neophodno je ukloniti azbest iz zgrade kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi koji tamo žive ili rade. Uklanjanje azbesta također je zakonska odgovornost vlasnika zgrade, a mogu ga obaviti samo licencirani izvođači za uklanjanje azbesta. Nakon što vlasnik zgrade utvrdi prisutnost azbesta, trebao bi ga pokušati ukloniti što je prije moguće.
Azbest se može ukloniti na više različitih metoda, iako je kontrolirano mokro odstranjivanje poželjniji način jer kontrolira količinu prašine koja se oslobađa u okoliš tijekom uklanjanja. Suho skidanje je još jedna popularna metoda za uklanjanje azbesta jer je jeftina i relativno jednostavna za napraviti. Međutim, suho skidanje se u većini slučajeva ne preporučuje jer proizvodi visoku razinu prašine.
Ako uklanjanje azbesta nije izvedivo, moguće ga je i zatvoriti kako ne bi ušao u okoliš. Brtvljenje je ponekad bolje od uklanjanja jer je brže i proizvodi manje prašine. Vlakna se mogu zatvoriti oblogom ili korištenjem PVC ljepila ili bitumastične boje. Tapete i ploče od tvrdog kartona također se mogu koristiti za brtvljenje azbesta sve dok se nanese jako ljepilo.
Kad god netko pokušava ukloniti azbest, radnici bi trebali nositi zaštitne maske i označiti područje kako bi prolaznici bili upozoreni na potencijalne rizike. Ako vlasnici kuća misle da imaju azbest u svom domu, uvijek bi trebali kontaktirati ovlaštenog izvođača kako bi provjerili zgradu i potvrdili ove nalaze.